"Molim Vas, sinjorina, Anjeta, popravite stanje ili ću zauvijek mijaukati do kraja mojegaaa zivotaa"
reče plačnim glasom.
"No dobro" reče ona umno, ili ja, ne znam, u kojem sad glasu da pričam!?!
Poslala je Brulha da ode superautom po Hnjura, dok se ona tj. ja pokušavala rješiti Jehovinih svjedoka.
Ajmo sad. Zapravo nije to bilo nikakvo rješavanje ili tjeranje, samo sam im rekla da mi se slobodno jave za sve usluge, koje se naplaćuju.
Onda sam im pustila pjesmu "The End" njihovog najdražeg benda, The Doorsa.
I to je bilo to.
Bar što se njih tiče.
Skuhala sam bijeli čaj, s trunkom jedne transilvanijske biljke, za koju vam neću reći tko mi ju je dao i izvadila knjigu za sve.
Ta knjiga se zove "Sve od Aždaja do Zemaljskih i svemirskih čudovišta"
Davno je napisana i prevedena na svih petnaest milijuna intergalaktičkih jezika i dijalekta.
Zapravo to je knjiga koju svi imaju u regalu s knjigama, al nikad se ne koristi. Korice su joj sive dosadne boje, s još dosadnijim naslovom, čija boja podsjeća na onu krovnog crijepa.
I da opet ne idem na dugo i široko, uzela sam jedan Medin(bok Medooo!) kolačić od gospine trave, koja to nije i počela proučavati što se sve to dogodilo jadnom Hnjuru i koliko vremena ima.
Jadan! Baš je nesretnik. Od rođenja. Čija ga je to ruka proklela?
Ono što sam shvatila je da oni drukčije percipiraju vrijeme. Vrijeme sporije protječe i zato se Hnjur precijenio. A mačku nije nitko predvidio.
I sad izgleda da će mačka on biti. Naravno, ako ne nađem protulijek.
A to je balega Jurskog dinosaura, ona vraća stanje unatrag.
Treba se namazati njom po cijelom tijelu kako bi osoba ozdravila i spriječila metamorfozu.
Nakon mazanja valja čekati da se osoba prevrti unatrag. To vulgaris objasniti ne treba, doslovno je kao kad vrtite snimku unatrag. Samo u ovom slučaju to nije snimka nego stvarna osoba
Nisam znala kako bi to sve sama pa sam opet pozvala svoju škvadru. Oni znaju kako natrag u vrijeme Jure
Od korone se nismo vidjeli i baš su mi išle suze dok sam ih zvala.
Ništa nije moglo proći bez Horacija. On ima sve alate, uz svoje naočale, naravno.
Ali dok sam ih čekala došla je Mina, moja sestra blizanka i mahnito zvonila da joj otvorim.
Kad nisam, toliko se naljutila i bacila bombu.
Onda je sve eksplodiralo.
I bilo je gotovo. Barem za mene. I moj život.
Sada plačimo.
Tara ra, tarara, svira Tocata i Fuga u D molu.
(Ali je li zapravo gotovo?) Hmmm...
Pa to vam moram otkriti sljedeći tjedan
Neće biti duže od Santa Barbare ili Dinastije
Ali udovoljite ovoj staričici i pričekajte zanimljivi dio.
Obećajem, doći će. Ili ...?
Post je objavljen 09.08.2024. u 11:59 sati.