Hermann Hesse 2. srpnja 1877. – 9. kolovoza 1962.
"Govorim ti ozbiljno. Nije naš zadatak u tome da se približimo jedan drugom, kao što se ne sastaju ni sunce i mesec, ni more i kopno. Nas dvojica smo, prijatelju dragi, sunce i mesec, mi smo more i kopno. Naš cilj nije da se slijemo jedan sa drugim, vec da saznamo jedan drugoga i da jedan u drugom naucimo da vidimo i poštujemo ono što taj drugi jeste: naša suprotnost i dopuna.“
Herman Hesse…“Narcis i zlatousti“
Zbrajamo godine i tragove vremena na licu, uspoređjem stare sa novim fotografijama,
osmijesi su ostali isti. Danas djelimo tajne kao nekada ručak u studentskoj menzi,
jesi li gladna?… ne, volim te…
Što u sebi kriju te dvije riječi?... pitam te jutros dok ispijamo prvu kavu,
smiješiš se laskajući pjevušeći staru baladu
još uvijek si lijepa kao u dane prvih susreta… dobro, može i tako.
Promatram tvoje lice, ne godine, nego osmijeh je ostavio traga na njemu,
Ostao si isti kao u dane prvih susreta!
Naša životna priča je ispisana suprotnostima, izrasla iz različitosti naših genoma,
usponima i padovima uklesana u hridi Scile i Haribde, miriše kao Hugo Boss i Chanell 5,
ona je zbornik tvojih eseja i mojih maštarija, tvojih politoloških misli i moje nezainteresiranosti,
tvojih sigurnosti na daskama koje život znače i mojih nesigurnosti na sceni večeri sanjara.
kakav će joj biti kraj?... zar je to važno?...
Uspoređujem naše fotografije… desetljeća zaustavljena u osmijesima…
Dijana Jelčić
Post je objavljen 09.08.2024. u 07:27 sati.