Znali smo što nas čeka u osmom mjesecu ovdje, sve smo osim jednog,ne nevažnog detalja, predvidjeli i u sebi obećali ni zbog čega se ne živcirati osim nužno zdravlja nas troje. Nismo zbilja mogli predvidjeti da taj toplinski val neće ni na par dana stati, štoviše kažu u nedjelju novi vrhunci.
Ove godine je ispalo da je Dolores izabrala pravi dan za proslavu svog rođemdana, prvi put i s nama, koji smo stjecajem moranja ostali ovdje.
Na početku je izgledalo da će i to ići nizbrdo, naime planirali smo ručak u omiljenom Belvedereu ili narodski kod Šajbića, po bivšem vlasniku, pa zatim u Gorski kotar, mi dopuniti rezerve nedostajuće izvorne šumske vode i baterije na očekivanom zraku, te ponajbolja jaja u kraju od slobodnošetajućih kokoši, koje samo Jin može iz ljubavi uznemiriti, pa mora biti pod pojačanim nadzorom gore, Dolores na omiljeni izlet i kavu u šumi kod izvora.
Dok je drugarica tražila gdje parkirati, Dolores, Jin i ja smo poljubili vrata restorana. Otvorio je vrata obližnje kuće uzbuđeni susjed i ispričao nam, noćas su provalili i opljačkali restoran, gazda je rekao da će otvoriti u tri popodne. Kad sam ja konstatirao, a jbga, užas, on je nastavio, ne želim vas zadržavati niti znam što gledate i pratite, al ja sam noćas gledao kako to francuska policija bez milosti rješava, ja sam klimnuo glavom, i Britanci će biti nemilosrdni, još su malo zbunjeni, prema plaćenicima koji rasplamsavaju nerede tamo.
Nakon kratkog vijećanja s drugaricom odvezli smo se u nekad ugledni Paris, oni su opet valjda promijenili vlasnika i Jin ne može unutra, neka, neka, doće maca na vratanca, mislio sam da smo u gradu Rijeci to apsolvirali.
Dolores se sjetila da sam ja prije već dosta godina imao nevjerojatnu posjećenost koja se brojala u tisućama na google recenziji za restoran "Na piketu" u Hreljinu i da se recenzija i njoj jako svidjela. Drugarici se nije toliko svidjelo iz naizgled čudnog razloga, porcije su prevelike, a i puno smo čekali, ja sam se pak upitao jel to još opstalo, Dolores je našla na mobu da jest i da je otvoreno, pa smo bez boljeg izbora, već gladni krenuli, a i usput nam je.
Bilo je sve izvrsno, počev od ambijenta, veliki vrt u hladovini, do jela koje je ovaj put brzo došlo, Jin je dobio vodu, mene je uz ražnjiće fascinirala količina i okus pravog gorskotarskog krumpira ispod peke, drugarica je pola odlične pizze spakirala za navečer, a i Dolores je bila zadovoljna, najveći problem joj je bilo izabrati pivo, za jedno ni ja nisam čuo, pa je pitala, driveničko, svejedno se na kraju konzervativno odlučila za budweiser.
Ugodno popodne kod izvora na svježem zraku, čak malo prohladno, meni prsluk, koji uvijek nosim zbog različitih naočala, a prije i zbog fotića, nije nipošto bio viška. Na povratku smo kao i uvijek uz kupljena jaja dobili i popudbinu, jako veliku rajčicu i dosta svježe ubrane rige, koju smo podijelili s Dolores, idealne za na salatu s kuhanim jajima i krumpirom. Lijep bijeg iz suludog okruženja, koje vrućine očito stimuliraju.
Post je objavljen 07.08.2024. u 09:39 sati.