U misli joj sleti slika plaže u veljači. Bura propinje valove vrh kojih se lomi pjena i odsjaj slabašnih sunčevih zraka. Nebo kristalno plavo, more modro, najmodrije. Hladnoća prodire kroz sve slojeve odjeće navučene na tijelo, lice mrzne pod vjetrom.
Četiri kocke leda preko kojih šište mjehurići tonika. Limun se u čaši pridružuje kovitlanju kockica i mjehurića. Otpije. Grlom i nepcem prostruji svježina. Kosa mokra, tijelom prosute slane kapi. Sjedi tako u debeloj sjeni hrasta što se nadvio nad njen i još šest stolova improvizirane terase improviziranog kafića na plaži. Dolje, tek nekoliko metara niže more šušti valićima što ritmično polijevaju oblutke žala. Tramontana lagano propuhuje. zrakom.
Kida papirnatu vrećicu, sipa šećer u mirisnu kavu s mlijekom. Miješa šećer lijeno i polako. Još jednom potegne iz čaše leda, limuna i tonika. Pa iz šarene šalice. Ugoda joj prostruji tijelom. Posegne za knjigom.
Dobro je.
Post je objavljen 18.07.2024. u 20:37 sati.