Mi djeca iz ničega
zajahali smo val nade
mi djeca bez zaleđa
držali smo čvrsto uzde uzdanice
koju ne vidjesmo jasno
ma..., nije je ni bilo osim u željama
mi djeca snova o ljepoti
a ista nam je izmicala
pioniri smo izlazaka iz beznađa
otimali se svim moranjima
u različitim vremenima
uzdajući se samo u u dosege vlastitosti
slijedeći samo svoje zvijezde vodilice
i ono suho kameno postolje
one stećke na rijetkim ledinama
gdje upisani ostadoše nama nepoznati
svjedoci izviranja nas iz ničega
Nema milosti
Ovo podneblje izuzeto je od milosti sila
nebeskih i onih što su bili kao mi a više nisu
Sunce žeženo
stavilo nas je na suho pranje
podsjećajući nas na svoju moć
održavanja i uništenja
vrelim znakovljem gospodara
znalcem milovateljem kad mu se prohtije
silnikom bacačem vatre kad je u izazovu
jasno nam daje do znanja tko je gazda
a bar s gazdama imamo iskustva
opet ništa ne naučismo
ovim zemaljskim se klanjamo ispod cipela
a smrtnici su i bjednici poput nas
samo im drukčije "pao grah"
Sunce snagom pokreta ne možemo ugasiti
ne možemo ni smanjiti na podnošljivost
smrtnike koliki god da su silnici
jednim zamahom jače šake možemo poslati u ništa
a mi pokazujemo svu svoju bijedu
u nesuprotstavljanju i trpljenju
prave sile ne poštujemo
kočoperni smo sve do trenutka
kad spoznamo da smo jadni usputnici
koji u trenutku bivamo sprženi k'o jaje na oko
iako uglavnom oči držimo zatvorene
u pokušaju negledanja puno puta viđenog
Post je objavljen 18.07.2024. u 20:24 sati.