Gdje je sve počelo “I reče Jahve, Bog: ‘Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on’” (Post 2,18). Bračni odnos i obiteljska zajednica kao proizvod takvoga odnosa nije ljudska zamisao. Bog je u svojoj beskrajnoj mudrosti, moći i znanju i, naravno, milosti namijenio da taj odnos pruža svrhovitost u življenju, zajedništvo, vjernost i neraskidivost te veze (Stassen, Glen & Gushee, 2003). Ovdje je važno spomenuti da je ta trajnost ograničena na život ovdje na zemlji te da se ne nastavlja u vječnosti. Isus potvrđuje ovo u raspravi sa saducejima. Posebna svrha braka bili su zadaci koje je Bog odredio (Post 1,28). Zajedno, postavši jedno tijelo, muž i žena su trebali rađanjem napučiti zemlju, upravljati zemljom i svime što je na njoj, te imati prisan odnos. Važnost intimnosti može se vidjeti iz naputka da čovjek ostavi oca i majku te postane jedno sa svojom ženom. Unutar toga će novog zajedništva vjernost i stalnost biti dio integracijskog procesa ili bračnog odnosa. Ušavši u svijet, grijeh je izopačio mnoge Božje naputke. Zapovijed rađanja otežana je teškom porođajnom boli koja ga prati. Upravljanje zemljom koje je trebalo biti radostan i ispunjavajući rad sada je postalo mukotrpan trud. Prisno zajedništvo se promijenilo kad je muška dominacija zavladala kulturom, a omalovažavanje žena postalo normalni dio svakodnevice (Trull, 1997:163). Eden je izgubljen, no ne u potpunosti. Nada za novo stvorenje, Božje obnavljanje njegove prvobitne svrhe za brak, obris kojega je vidljiv u djelu Božjega spasenja, prožimali su tijek povijesti židovskoga naroda. Biblijski primjer: Efežanima 5. Do vremena Novoga zavjeta žene su bile smatrane slabijim bićima, ograničene.. Isus odgovori: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu” (Mt 22,29-30). 215 N. Lovše: Uloge muža i žene u kršćanskom bračnom odnosu (Efežanima 5) na dom i obitelj. Imale su samo nekoliko zakonskih prava, čak se smatralo da donose zlo u svijet, te ih se na različite načine nedolično tretiralo – politički, društveno i osobno. Kao rezultat takvoga svjetonazora, rijetko su sudjelovale u javnim aktivnostima i događajima. Učilo ih se da ostaju kod kuće i skrbe samo za ono što im se nalagalo, uglavnom za podizanje djece i kućanske poslove. Bilo je iznimaka toga pravila, iako malobrojnih. Među kulturama navedenim u Poslanici Efežanima, tri su istaknutije. Razlike između rimskih, grčkih i židovskih bračnih odnosa bile su vidljive: međutim, omalovažavanje žena i percepcija žene kao nižeg bića bilo je prisutno u svim trima kulturama. (nastavlja se)
Odabrao i pripremio: eum
Post je objavljen 15.07.2024. u 17:49 sati.