Naša kuća se nalazi u okolišu koji osigurava uvjete za meditaciju, šetnje u prirodi, obiteljska okupljanja i prijateljska druženja.
Do nje vodi jednosmjeran put i nema puno prolaznika koji bi nam virili kroz prozore, pa tako nam ne trebaju ni zastori.
Imamo jedne susjede na istom putu i njih redovno viđamo u prolazu. Do ostalih dolazimo zaobilazno jer nas dijeli željeznička pruga i gusta šikara.
Najbliži po zračnoj liniji su samo vikendom tu pa nas tada redovno posjećuje pas Žućo koji zna gdje ga čeka domaća spiza, a i susjedske mace redovno omaste brk.
Okućnica nam je svojevrsni azil za ptice a to su: vrapci, lastavice, snižari (sjenice), čevrljuge (ševe), grdelini (češljugari), božji pivci (pupavci), kosovice, jarebice, slavuji...
Pojavljuju se lisice, zečevi, kornjače, ježevi, jazavci, neotrovne zmije, gušteri.
Jednom me je u zoru probudila uzbuna u kokošinjcu, pa sam vikom otjerala lisicu. Provukla se je kroz rupu ispod ograde, koju je sama iskopala prije upada u jato.
Nije bilo štete, samo rasuto perje.
Prije više godina kobac nam je ugrabio kokoš.
Navela sam neke starosjedioce i povremene stanovnike našeg boravišta.
Prije četrdesetak godina su nas primili manje više gostoljubivo.
S vremenom smo odustali od kokošiju i tako uklonili sjeme razdora između nas i drugih ljubitelja piletine.
Instalirali smo dvije drvene kućice i smjestili ih na stupove u dvorištu pa se u njima na smjenu gnijezde razne vrste ptica.
Na katu, iznad kupaonskog prozora, lastavice su savile gnijezdo u kojem se se izlegla četiri ptića.
A kako ruka ruku mije domaćini su nam se odužili jutarnjim budnicama i prošetavanjem šarenih pernatih ogrtača i kapica na zelenom tepihu pred našim očima. Sve manje nas se boje, a i guštere moramo preskakati da ih ne nagazimo, dok se pas vikendaš ponaša kao stari prijatelj.
Jedino s kukcima nismo "na ti" radi alergijskih reakcija na ubode.
Ovo je moj prilog globalnim raspravama o suživotu na Zemlji, jer kuća nije tisna ako čeljad nije bisna.
Naši stariji unuci se polako distanciraju od roditelja pa se sigurno neće puno zadržavati ni kod nas. Ali nastupaju mlađi, Alan, Dora, Sara i Adrian koji imaju priliku učiti iz prirode, kupati se u dječjem bazenu, prskati se, vikati i skakati koliko žele, daleko od ceste i vlaka i bez straha da će smetati susjedima u vrijeme sijeste.
Vuk sit i koze na broju!
Post je objavljen 04.07.2024. u 17:05 sati.