Da me pitao netko tada
A nije
Kako sam se osjećala
Izvadila bih mu crtež
Naše tada petogodišnje kćeri
Nacrtan tušem
Još u vrtiću
Crtež s tisuću detalja
Od kojih je svaki u pokretu
Crtež pod nazivom "Katastrofa".
Da svaki nacrtan listić, svaka grančica na crtežu
Najlonska vrećica u zraku može tako
Vjerno
Preslikati orkansku buru
Koja krši, lomi i stvara
Novi poredak stvari
Na bijelom listu papira,
Na dječjem igralištu,
Nisam mogla vjerovati.
Vjerovali su oni koji su joj dali
Nagradu, plaketu
Vjerovali su oni koji su
"Katastrofu" poslali na natječaj.
Na ovom našem, internom natječaju
nisam htjela sudjelovati,
Nisam zbog nje, zbog njih.
A morala sam
Zbog nje, zbog njih.
Vjerovanje,
Vjernost
Kad pokopamo
Zajedno
Trava postane modrozelena
A onda jedan dan, sunčan, i miran,
U zaraslom, napuštenom, masliniku
Prepunom plodova
Koje jedino more umije odgorčiti
Vjerno nacrta Tugu.
Katastrofu.
....

....
Skriva crteže, kao sirena noge. Ovog sam joj maznula.
Zaboravila ga je, ili možda ostavila, kraj mog jastuka.
...
"Moramo i moremo mi." _*_
Post je objavljen 04.07.2024. u 09:59 sati.