Marketing
ŽIVOT NA SELU
Život na selu /iz muzičke čitanke/
Snijeg je padao svu noć i
ujutro je valjalo očistiti stazu do parkirališta
naravno auto, plus tih
četrdeset metara prilaza glavnoj cesti.
Primio sam se lopate i čistio,
a snijeg je i dalje nemilosrdno padao
- velike krpe snijega! –
i kvario mi posao.
Prasnuo sam u smijeh.
Samo su luđaci spremni na ovo, pomislio sam.
No osjećao sam se dobro.
Osjećao sam se živim.
Moj život bio je moj
odabir.
Jedino je tako moguće
prevladati nedaće što se čovjeku
ispriječe na putu.
Sad, trebalo je otvorit vrata od auta
no brava je bila sleđena.
Zagrijao sam ključ upaljačem i pokušao ga okrenuti.
Učinio sam to nekoliko puta, sve dok brava
nije popustila.
No vrata su i dalje bila sleđena
pa sam otišao u šupu po pajser i razvalio ih njime.
Suvozačeva vrata otvorio sam
odlučnim udarcem noge iznutra
i opet se smijao toj ludosti.
Kresnuo sam auto.
Mašina je brektala u leru.
Podigao sam haubu i
otpojio kvačice punjača s akumulatora
što se dopunjavao čitave noći.
Život na selu vas nauči određenim mjerama
predostrožnosti.
Da bi katalog
– ili bio koja druga tiskovina koju sam
tada dizajnirao –
na vrijeme bila na svom mjestu
valjalo je zorom stići u tiskaru
pustiti post-script file na film
te budnim okom provjeriti materijale
prije no što završe na offsetnoj ploči.
Rok sam uvijek poštivao.
O roku je ovisila moja crkavica.
Nisam si mogao dopustiti luksuz
da zapnem u polasku, u snijegu.
Dakle, otpojio sam kablove punjača sa klema
i vratio šest čepova u utore dok se kiselina još krčkala.
Vratio sam se u kuću, presvukao
i popio čaj.
Pogledao sam na sat.
Bilo je točno šest sati i bilo je vrijeme da pođemo.
Krenuli smo za Zagreb.
Četiri kilometra kasnije snijeg je
prestao padati.
Trudna brdašca u bijelom ruhu
izgledala su kao snoviđenje, kao
mladenke u visokoj trudnoći pred
oltarom.
U pretincu vozila potražio sam kazetu
Matthiasa B., momka što je na staklenoj harmonici
svirao djela klasične glazbe
u Kärntner Straße.
Porinuo sam kazetu u kazetofon.
Spremno ju je progutao.
Kazetofon je bila jedina stvar
koja me u nikada nije iznevjerila u toj krntiji.
Zasvirao je božanski Mozart.
Odsklizao sam se na staklastim notama do
tvog obraza i kušnuo te.
– Ludo - rekla si nježno.
U tom trenutku sve je bilo točno na svom mjestu.
U tom trenutku svijet je bio savršen.
Adagio for Glass Harmonica, K 356, Wolfgang Amadeus Mozart
Mozart _ Quintet for glass harmonica, flute, oboe, viola and violoncello, K.617
ZANIMLJIVOST:
Staklena harmonika (The Hydrodaktulopsychicharmonica) je umotvorina Benjamina Franklina. Bila je jedan od najslavnijih instrumenata 18. stoljeća. Prestala je to biti zbog praznovjerja…
Glazbenici koji su napisali komad za staklenu 'armoniku:
Mozart, u zadnjoj godini života piše gore spomenuta djela inspiriran slijepom sviračicom staklene harmonike, Marianne Kirchgaessner što je redovito nastupala u Beču…
Beethoven - Leonore Prohaska, WoO 96: No. 3. Melodrama: Melodram
Saint Seanes ju je koristio u Carneval de Animals (Aquariumu)
Richard Strauss u operi Die frau ohne schatten
Donnizeti u operi Lucia di Lammermoor
George Benjamin u operi Written on skin
Post je objavljen 03.07.2024. u 20:12 sati.