Pošalji sjetno srce neka krišom slijedi
moje energične kretnje i stabilan hod,
ali nemoj da uznemiri te ili ozlojedi
kad doznaš da na štiklama stupa marod.
Pošalji srce u moj zaleđeni pogled,
neka vidi što se u santama leda krije.
Bojim se da zaprepastit će te nered,
i smutnja koja tinja sred pasivizacije.
Pošalji srce u moje promišljaje tužne,
spoznat ćeš da sjeta za ohološću vri.
Da moje su namjere krotke i nedužne
pa ipak podvrgnute strogoj cenzuri.
Pošalji srdašce da kraj mojega legne
i upita ga zbog koga divljački kuca.
Kaži mu neka pred Bogom prisegne
da ti nisi razlog što od muke puca.
Pošalji srce neka virne mi u dušu…
nek vidi da na čuvstva stavlja steznike,
pred spomen o tebi zmiju čegrtušu,
a zdravim razumom zatrpava rizike.
Sa srcem i sebe k mom srcu pošalji,
da svoj odraz nazrem u tvojim očima,
a onda se od mojega života udalji
i sanjaj novi susret na nebesima.
Nismo smjeli, nije nam bilo suđeno
da u paru hodamo u susret starosti,
pa skupljamo što je u varci utrženo…
da trpko strpljenje sve patnje premosti.
Pošalji mi turobne misli, svoje boli,
da s tobom žalim što nismo zajedno.
Ah, tko na kolodvoru snova voli,
taj sanjari nečisto, ali živi čedno.
Post je objavljen 03.07.2024. u 03:08 sati.