Nisam umjela plesati u kolu,
činiti što od rođenja ne mogu.
Za one koji željeli su kontrolu,
imala sam tri ruke i jednu nogu.
Za uglom ismijavali su kretenku,
jer nije znala koju ruku da im pruži.
Nisu vidjeli da na skup baca sjenku
duša koja iznad mrkog kola kruži.
Na zatiljku isplela sam prste
i kao na ležaljku legla sam na zrak.
Dok cupkale su njihove noge čvrste,
otpuhnula sam mekih krila čuperak.
Oko kola lepršalo je perje,
ali bahatost vidje tek tri ruke
i jednu nogu, kojom u predvečerje
doskakutah pod edenske slavoluke.
Gledala sam svoju dušu kako leti,
treću ruku nježno spustila na papir,
jer znala sam da stihovi će navrijeti,
kada srce prožme nebeski dodir.
Pred jutro zaklopila sam bilježnicu,
ali iskre su iz nje još dugo frcale.
Tračcima zore gasila sam groznicu
dok suhe su usne pjesmu fićukale.
Perje me zasipalo s nebesa…
(Moja duša tako znade čestitati,
što kada budem legla ispod čempresa,
živjet ću u onom tko će me čitati?)
Neka nada mnom ne leleču kolovođe,
kada nisam umjela u kolu plesati.
Neka ne žali me tko kraj groba prođe,
jer, kad me bude čitao, ja ću ustati.
Post je objavljen 03.07.2024. u 03:03 sati.