Danas me boli svaka vlas na glavi,
a korijenje kose buši mi tjeme.
Ustrajno zlostavlja me um brbljavi,
a ja ne znam gdje naći mu sjeme.
Nije ono palo s tužnoga neba,
nostalgija nije uzrok klijanja.
Čini se da um izvlači iz ždrijeba
sjemenke misaonih orgijanja.
Iz vjetra na slici, njihanja grana,
iz varave tihoće pada sjeme,
pa niču slova, u kut stjerana,
i iz ništavila nastaju poeme.
U prazan racio misao sklizne,
kao zrno pijeska u bisernicu.
Pjesnik stihom bolno mjesto lizne
i za točku kapne suzu radosnicu.
Ah, nemojte zavidjeti čudacima
koji od sjemenja spravljaju košmar,
a od zrnatih tvari u mislima
oblikuju poemu i udare timbar.
Ah, nemojte da itko bude ljubomoran.
Ta pjesnici liježu kada pijetli rane,
a njihov um, zbrkan, a plodonosan,
na mjesto zadnje točke suzu kane.
Post je objavljen 03.07.2024. u 03:01 sati.