Nikada nikoga nemoj pitati za me,
o meni nemoj razgovarati ni s kime,
kada nisi htio čuti zazive iz osame
ni med redcima pročitati svoje ime.
Sunce će prsnuti, nebesa će pasti
prije no ti shvatiš što si učinio.
Snatrih da srce ne možeš mi ukrasti,
a ti si ga ugrabio, i okamenio.
Osjetiš li da pjesme nemaju dušu,
potražiš li u njima žestoke oćute,
znat ćeš da kâm pretvorih u klepetušu…
da slovca mrmore, ali čuvstva šute.
Zacrnio si sve što bilo je bijelo…
moju dušu, obraze, strofe i dane.
Ali od svega najveće tvoje je zlodjelo
što pjesme će bez ganuća biti čitane.
Ako gdjekada spomeneš mi ime,
kâm neće čuti, neću biti ranjena.
Ne kudi moju tvrdoću, ne kuni me
što s lakoćom nosim srce od kamena.
Post je objavljen 03.07.2024. u 02:54 sati.