Kada nemoć plane, odlazim na plažu…
u ruci nosim masku, u duši grcaje.
Pri obmani vrućine vraški pomažu…
za pripeke lakše skrivam osjećaje.
Dok naivac maže me kremom za sunčanje,
kezi mu se mog osmijeha druga strana,
a s dimom cigarete splićem mumljanje,
da obrazi rumeni su zbog zvizdana.
Kada suze bujicom navru na oči,
brada zadrhti, a nos se zacrveni,
varalica s mola u more skoči,
da pod valom ugasi požar čuvstveni.
Pred polaskom posežem za poznatim trikom,
mokre prste prinosim kosi srebrnoj
te oči pokrivam velikim ručnikom,
pretvarajući se da s čela brišem znoj.
Na licu sol mora i suza svjetluca,
kada skliznem na sjedalo za upravljačem.
Tek jedna dvojba po mozgu mi kljuca…
oblijeva li me znoj ili još uvijek plačem?
Post je objavljen 03.07.2024. u 02:51 sati.