Jučer sam imala namjeru otići na kupanje, ali na kraju nisam otišla. Nešto me odvuklo u masline.
More i masline se ljube.
Isto je to.
More je oduvijek, masline su zauvijek. Ili je obratno, ne znam.
Ploda ima ove godine, valjda neće otpasti.
Valjda će biti berba.
U masliniku sam plakala, ima jedno mjesto na kojem je trava modrozelena, mjesto na kojem smo pokopali psa, ima koji mjesec. Zajedno.
Plakali smo oboje, zajedno.
Jedini puta sam te vidjela da plačeš, tada.
Veže se čovjek za beštiju vjernu.
Pa nisam više mogla do maslina, sve do jučer.
Valjda ću i do mora moći, jednom.
...
Odvezla sam se do K po kopču za kosu i stala na samoposlužnu blagajnu.
Koje inače izbjegavam.
Jer... ljudi trebaju plaću, strojevi - ne.
Ali bio je red, turisti su gladni: poslije kupanja harače po trgovinama, nakrcaju kolica i stvore nepregledne redove.
Smiješno sam sama sebi izgledala s tom kopčom u ruci, kao da...uljez sam tu, u tom redu pred blagajnom.
Među policama sam vidjela S. Ima zamotan zglob na ruci. Kaže da ne može više i da će pobjeći na bolovanje. Samo u jučerašnjoj smjeni je iskrcala i na police poslagala dvadeset rolova namirnica. A sezona je tek počela. Nisam znala kako je utješiti, samo sam sućutno kimala glavom.
...
Jučer...
Nisam bila na moru.
Ima dana.
Sezona tek je počela.
Post je objavljen 02.07.2024. u 07:01 sati.