Nemam novu pjesmu za Vas, nažalost.
Ne putujem s posla više sama, uvalila mi se kolegica koja puno priča. I to trivije, prave pravcate trivije.
Umjesto da samo šuti.
A ja volim samotne vožnje i muziku; individua sam per se. I...
Ne znam što da radim...
Neki dan sam izmislila da idem negdje u suprotnom smjeru, da je se rješim.
Upalilo je.
A onda mi se žalila da je otac psovao sto mora po nju.
Suprug nema vozacku.
Ona nema vozačku.
Nemaju ni auto.
A ja, ne mogu ponavljati iste laži do unedogled.
A ne volim da me drugi dekomodiraju, osobito ne pilane, osobito ne kad sjednem u svoju mobilnu muzičku kutiju na 4+1 kotača.
Razmišljala sam da idem na bicikli ali s obzirom na distancu, gužve i vrućinu, to otpada.
Pješke, ne.
Nema nogostupa a ne želim riskirati život hodajući po bijeloj crti.
Ne mogu na posao doći oznojena i umorna od pedalanja, brzog hodanja ili, nedajbože - trčanja..
Da platim ženi vozački, da joj kupim auto?
A štaaa da raadiiim? _*_
Patim.
...
Vi ste dobro?
...
Niste štufi ka A.?
Ka ja?
Post je objavljen 01.07.2024. u 10:40 sati.