Puno je ljubavi uloženo u ovo što radim proteklih mjeseci. Svaki komad nakita je pomno piljen i izrezivan, složen, patiniran. Svaki je poseban na svoj način i nema kopija, samo unikati, imam previše ideja da bih dvaput radila istu.
Danas mi je prvi sajam, na Splavnici popodne iza 18h. Malo sam nervozna jer je to u neku ruku i test hoće li se taj moj nakit prodavati. Cijene sam stavila dosta povoljne za tu prigodu, nadam se da će to pomoći. Ovo je prvo pojavljivanje u javnosti nakon dugo vremena (prije sam znala preko jedne udruge tu i tamo biti na nekom sajmu, ali sa nakitom koji sam radila prije tečaja, uglavnom fimo, žica, papir i slično). Proučili smo i druge izlagače, samo ih nekoliko ima nakit i to drugačijeg stila od mog, to mi je drago.
Firma kao da pomalo stasa, sad je otvorena nešto više od pola godine i ima nekog prihoda. Iako je sad bilo dosta troškova oko blagajne i fiskalizacije kako bi uopće mogla sudjelovati na sajmovima.
Znali smo da će početak biti čupav, a ona nesreća me dodatno bacila unazad.
Sad ponosno objavljujem da napokon vozim bez straha ponovo. I da sam se izvukla iz depre, skroz sam u pozitivnoj fazi, puna ideja i planova.
Jedva čekam godišnji odmor i onaj mir tu na Kupi. Idemo nekoliko dana u Austriju, a onda odmaramo doma i slavim okrugli rođendan.
Eto, samo kratak izvještaj...
Post je objavljen 29.06.2024. u 10:35 sati.