Putovali smo svijetom, zaustavljali u nepoznatim gradovima, na izložbama i promocijama upoznavali ljude. Fotografirali smo, a onda se u zadnjoj selidbi zagubila škrinja s fotkama. Izgubljene fotke ne umanjuju sjećanja, preslikavali smo lica, arhitekturu gradova, parkova i vrtova, tišinu hramova u albume pamćenja.
Pamtim pješčane plaže, obale rijeka, trgove cvijeća i ptica. Sjećam se naših pustolovina pod zvjezdanim nebom sjevera i juga. Javljaju se u slikama, bude nadahnuće, postaju erupcija riječi, eksplozija boja, pojavnosti minulog vremena. Slijevaju se u nedogledne izljeve osjećanja. Kada pokušam obuzdati tu navalu ljepote izgubim se u nerazumnim rečenicama, u razularenom izričaju koji nije preslika osjećaja. Radost, ugoda, sreća, triptih odživljenog živi u galeriji zapamćenih slika.
Pitam se kako opisati to trojstvo? Tragam za riječima kojima bih opisala njine siluete u sutonima, konture u svitanjima.
Nije dovoljna metafora šampanjac za vrenje u venama, ni lepet leptirića za zvukove glasanja u svijesti. To su klasične metafore za dojam radosti, ugode, sreće. Nema općenite sreće, svatko je doživljava na svoj način. Definicije su različite, okusi čokolade, sladoleda, naranči, grožđa i vina, šum mora, želja za laku noć, kad staneš u stare traperice... u tome je čar, jer sreću čine male stvari...
Pokušavam osmisliti gradaciju sreće u prostoj rečenici… ja sam najsretnija… glupost tog pokušaja me poziva na traganje za još neotkrivenim metaforama, Do tada koračam koridorima prohujalog, divim se mladom jutru, podnevnom suncu, sutonskoj zvijezdi…radujem se prvoj jutarnjoj kavi, mirisu svježe oprane posteljine, pronađenoj staroj knjizi, njegovom osmijehu, okusu đema od šljiva i pohranjenim uspomenama u režnju pamćenja.
I ovaj tekst je već prohujalo vrijeme, kao i želja nonićeva ostani uvijek djete veselja i sreće ili mamina jednostavno budi sretna... to su imperativi koje pokušavam slijediti... priznajem bilo je i tužnih i bolnih dana, ali zahvaljujući radosti, ugodi i sreći djetinjstva uspjela sam svaki put probuditi usnulo dijete u sebi..
Dijana Jelčić
Post je objavljen 27.06.2024. u 08:48 sati.