Izuzetno produktivan tjedan je iza mene.
Možebit se i primjetilo da se bavim produktivnošću, kad me nema tu na blogu :) . Propustih svoje redovne dane, ali drugačije nije ni moglo.
Uglavnom, na poslu se pozavršavalo nekih bitnih stvari, proslavilo 20 godina poslovanja hotela ( čestitke - hvala :) ), ideja za jedan privatni a poslovni projekt je na, rekla bih, 90 posto do konačne realizacije, pala je ponuda i za jedan treći projekt, a književno se u roku napisalo traženo.
Kako je fešta u hotelu bila u petak, a uz feštu i zaduženja povodom nje moralo se normalno i raditi, jer nismo tvornica i hotel se 22. lipnja ne može staviti na pauzu na tih nekoliko sati, kada sam taj dan poslijepodne nakon još obavljene kupnje sa Zakonitim došla doma, osjećala sam se skršeno i zadovoljno. Prejeben osjećaj.
Vikend je bio relaks. Plaža, plivanje, zurneje u more, knjiga.
I neka.
Sada malo na iglicama očekujemo tekmu.
I znate šta.
Ako pobijedimo ooooodlično.
Ako ne, idemo doma. Manje odlično, ali nije smak svijeta.
U svemu tome i jedna tužna vijest. Mladi, dobar kolega gadno je nastrado u jednoj nesreći. Sa mislima na njega i molitvama za čim bezbolinijim oporavkom svaku večer liježem.
Dobri mladiću, izdrži! Oporavi se! Vrati nam se, čekamo te <3 !
Pišemo se dalje, dobri ljudi.
Post je objavljen 24.06.2024. u 20:06 sati.