Danas je došlo do nesporazuma već viđenog tipa. Naime nakon završetka svog zadnjeg nastavnog sata uopće, objavio sam status u kojem uz radosno sjećanje na neke bivše generacije učenika, navodim kako su rad svih nas konstantno obilježavale loše i lošije reforme sustava i da novije generacije neće vjerovati, ali da su osamdesetih godina prošlog stoljeća u Crikvenici održavani korisni seminari, a jedan takav još i za rata u Puli. Objavu sam popratio s "Ja se opraštam cigani sa vama", nedavno sam je objavio na blogu kao posvetu Lastavici. Ispričao sam se domoljubima na eventualnoj ljutnji zbog izbora Bogdanove verzije, iako postoji i hrvatska Robićeva, tamburaše nisam ni spomenuo.
Kad sam žurno u civilu prolazio mostarskom kasarnom prema izlazu iz jednogodišnjeg pakla izgubljenog vremena, ignorirao sam povike vojnika i mahanje poručnika, koji se želio pozdraviti, u blizini sam čuo zastavnika, kako namjerno glasno govori:"Ne razumijem, ako se itko nauživao za vrijeme vojnog roka, to je bio on, nitko ga nije tlačio i radio je što se drugi ne bi usudili." Još sam čuo sugovornika:"Ha, nisi ti vidio šlampavog Boru iz "Riblje čorbe".
Danas je bilo isto takvo reagiranje par ljudi, pa ionako je uvijek radio ili neradio po svom, nitko ga nije dirao, a sad toliko gorčine.
Kolege nisam spominjao, i to je bila primjedba, pa ovo je bio status na kraju nastavne, ne školske godine, status je posvećen kraju rada s učenicima, a ima tu još itekako puno besmislenog posla, koji dijelim s kolegama, ponedjeljak npr. u ranu zoru dežurstvo na maturi, ponedjeljak popodne i utorak sjednice za koje priprema ide preko vikenda, itd...
Priznajem, provokacija je uspjela, jako me obradovalo mnoštvo komentara bivših učenika :D.
Post je objavljen 20.06.2024. u 20:26 sati.