Neupitno je da je Brodska bolnica mjesto izvrsnosti, znanja i brige za pacijente, Kao urednik ovog portalčića ja sam onaj pacijent s druge strane ulice, pardon priče, Što on hoće sad? Pravomočno sam dobio presudu, ali ispriku nisam baš nikad ni od direktora bolnice , kao ni od dr Pandaka koji me umalo greškama odveo umalo do spoznaje onostranog svijeta, ako ga ima, Zbog toga pišem dalje i dalje. Upravo i jedino zbog njih. Pišem zbog svoga tate koji je preminuo,prijatelja, mame, kćeri .Bar da znaju da nekad i treba lajat, pa i na Mjesec., ali i branit svoja osobna uvjerenja.
Običan sam otac, kojem su kćeri doslovno sve, kao i bonton .Osobno u svome životnom bistovanju pokušavam biti “stara škola” u izričaju i ponašanju. Pristojan, a opsovao bih ponekad pošteno. Samo jedan dan koji su mi uzeli zbog niza grešaka da budem tata koji se igra s kćerima dao bih sve, pa i život. Četrnaest godina borio sam se i došao do pravomoćne presude. Ostao sam usput bez tate, supruge i mnogih fiktivnih junaka koji su pobjegli od novog mene. Hvala im, kao i hvala junacima i pravim prijateljima koji su pokazali što znaći biti nepatvoren i iskren do kraja. Ima ih. Hvala i onima koji uvijek prosuđuju i osuđuju moje pisanje , a nisu nikad ni u ludim snovima spoznali kako je bit u mojoj koži.
Nek se zna
da je 1. tužitelj Vanja Krnić liječen kod 2. tuženika Općoj bolnici dr. J. Benčević u
razdoblju od 15. veljače 2009. do 26. siječnja 2010. te od 15. ožujka 2010. do 14.
travnja 2010.,
da je prilikom dijagnostike i liječenja 1. tužitelja došlo do više pogrešaka koje se
sastoje u manjkavoj uzetoj anamnezi kod tužitelja i statusu (pregledu bolesnika),
da je stanje 1. tužitelja pogrešno shvaćeno kao tuberkulozni meningoencefalitis,
iako u anamnezi nema utvrđenu preboljenu tuberkulozu i ima uredan RTG pluća,
da su vještaci izričito naveli da su posljedice koje su nastupila kod 1. tužitelja, a
opisane u nalazu i mišljenju isključivo rezultat liječničke pogreške,
da je iz rezultata vještačenja utvrđeno da je za vrijeme liječenja 1. tužitelja kod 2.
tuženika došlo do ranije navedenih liječničkih pogrešaka, neovisno o zbivanjima prije
hospitalizacije koje su rezultirale teškim narušenjem njegovog zdravlja,
da pri ocjeni nisu uzeta u obzir oštećenja koja je pretrpio do primitka u bolnicu 2.
tuženika, koja su već nastala kao posljedica tromboemboličnih septičkih incidenata,
da je 1. tužitelj trpio bolove jakog intenziteta 6 dana (intubacija, postavljanje
torakalnog drena, dvije od četiri lumbalne punkcije, buđenje na aparatu za umjetno
disanje, spazmu muskulature), bolove srednjeg intenziteta 30 dana (odvikavanje od
aparata za umjetno disanje, kateterizacije, rehabilitacija praćena mišićnim spazmima)
13 Poslovni broj 16 Gž-18/2023-3
i bolove slabog intenziteta 4 mjeseca, sve kumulativno, s time da su povremeni
bolovi zbog spazama muskulature ocijeni kroz smanjenje životne aktivnost,
da je tužitelj tijekom liječenja trpio nelagodu, vezanost za krevet, RTG i CT
snimanja, elektromiografije, uroloških pregleda, hranjenja na nazogastričnu sondu,
jednog epileptičnog napadaja, primanja infuzija i injekcija, vađenja krvi, korištenja
urinarnog katetera i torakalne drenaže, upotrebe invalidskih kolica, štaka, udlaga,
posjećivanja ambulanti, fizioterapije i trajanja rehabilitacijskog postupka,
da kod 1. tužitelja nije postojao primarni strah, ali je bio prisutan sekundarni strah
jačeg intenziteta (strah hoće li preživjeti i hoće li se bolest dalje pogoršavati)
kumulativno 6 dana, srednjeg intenziteta (zabrinutost za ishod liječenja) kumulativno
30 dana, te slabog intenziteta za ishod rehabilitacije kumulativno 4 mjeseca, koji nije
ostavio trajne posljedice,
da ukupno smanjenje opće životne aktivnosti tužitelja iznosi ukupno 65%, što
uključuje spastičnu hemiparezu, teškoće verbalno-logičnog pamćenja i sposobnosti
učenja, značajno snižene rezultate sa znacima oslabljene pozornosti, psihomotoričke
brzine i kapacitet radne memorije i u toj će mjeri tužitelj, koji je obolio u dobi od 30
godina, morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu,
da je kod 1. tužitelja zbog lijevostrane spastične hemipareze i povremene pomoći
druge osobe uz ožiljke vidljive drugim osobama u svim godišnjim dobima prisutno
naruženje srednjeg stupnja,
da se naruženje 1. tužitelja sastoji od lijevostrane spastične hemipareze, ožiljku na
prsnom košu nakon sternotomije dužine 18 cm, širine 5 mm u razini kože,
blijedoružičaste boje, ožiljku od traheotomije zvjezdastog oblika, tamne pigmentacije,
dva ožiljka s desne strane grudnog koša od 2 cm, širine 3 mm od drenaže
pneumotoraksa, ožiljku od PEG-a tri puta 0,5 cm paraumbilikalno lijevo,
da je vještačenjem kod 1. tužitelja utvrđena jaka spastičnost lijevih ekstremiteta
(jače ruke), što je utvrdio i sud prilikom saslušavanja tužitelja na ročištu,
da tužitelj u hodu šepa, što je posljedica spastičnosti lijeve noge, kao i djelomičnu
parezu lica koja je naročito vidljiva kod govora,
da tužitelj ne izvodi hod na petama i prstima, ima izrazito oslabljene aktivne kretnje
lijeve šake,
da je vještačenjem utvrđeno da 1. tužitelj nije radno sposoban kada se uzme u obzir
njegova stručna sprema dipl. politologa, da nije sposoban obavljati ni fizičke poslove
koji zahtijevaju hodanje, penjanje, dizanje i prenošenje tereta, manipulaciju tereta, da
je tužiteljev govor i dalje teško razumljiv (što je na ročištu utvrdio i sud), uz višekratno
ponavljanje, što i dalje predstavlja izrazitu poteškoću i odlučujući deficit u poslovima
za koje je educiran, jer otežava njegovu komunikaciju,
da 1. tužitelj, unatoč poboljšanju pokazuje ozbiljnu redukciju kognitivnih kapaciteta
zbog kojih je sposoban obavljati najjednostavnije nezahtjevne mentalne poslove koji
ne zahtijevaju koncentraciju, rukovođenje, odlučivanje, odgovornost, rad određenim
ritmom, učenje i pamćenje (poglavito novih zadataka), memoriranja podataka iz čega
se većim dijelom razvija analitika i razmišljanje na osnovi kojih se donose odluke u
postupanju, postoji nemogućnost usmjeravanja pažnje na više sadržaja,
da pisanje knjige ili kolumne, čime se 1. tužitelj u posljednje vrijeme bavi, on može
obavljati, ali u vlastitom ritmu i bez rokova, što ne može obavljati kao redovno
zanimanje i opće je radno nesposoban.”; dio iz presude
Preživio sam sve navedeno, a kćeri su dobile novog tatu, tatu s invaliditetom koji nikad više neće moći potrčati, normalno govoriti, osim svojim tečni kligonskim jezikom, koji ni sam ne kužim. Pišem i sve radim s pola mozga , ali šutit ne mogu, niti znam, niti želim. Šutnja nas ne vodi u pozitivno, a moj san je pozitivan svijet da ostane kćerima od bivše supruge i mene. Plesati po rubu anksioznosti, depresije i ostalog naopakog to svakodnevno radim. U Brodskoj bolnici su me i spašavali , uključujući i ravnatelja i mnoge. Ne postoji za mene HDZ ili SDP svi su mi isti, ali nitko nikad baš nikad nije ljudsk rekao Izvini zaribali smo!. Svaku noć kao da imam PTSP budim se i sanjam pakao bolnice, popipam se i znam da sam živ. Nakon dvije godine negutanja, uspio sam i progutao prvu kap, drugu kap vode, pa ćevape….. Sad razmišljam kakoko skinuti kilograme ili usporiti njihov porast. Ne moći progutati kap vode na + 40 nije užas, nego pakao! Greške se događaju, ali ja sam preživio, a koliki nisu.
O čemu ja
Dobio si odštetu, što sad hoćeš? Možda malo empatije, neka hvala. Novac nisam ja, nisam nikad ni bio. Godinama sam bio ispod svakog ruba, ali danas valjda imam , pa bi trebao šutjeti. Loše govorim, zašto nebi sjeo u neki kut šutio i plakao nad sobom i vlastitom sudbinom? Kako osoba koja je sve izgubila može dobit išta, ali isplačena mi je odšteta. Svako jutro kad se probudim mislim si samo da ne padnem pred kćerima i molim se Bogu s pomisli da se ne ponovi. Nisam pao, jer znam koliko treba upornosti i snage svaki put da se dignem. Neću niti znam šutjeti, pisati ću i dalje. Mogu i lajati, iako nisam probao, ali nikad se ne zna.
Post je objavljen 20.06.2024. u 10:54 sati.