Svi znamo da je tzv. civilizacija nastala i razvijala se na zločinu, na klanju slabijih, a sve zbog civilizacijskog zla zvanog vlasništvo nad zemljom, jel' tako da znamo?.. Pa čemu onda to ponavljati?... A ničemu, ili možda ipak treba ponavljati u nadi da ćemo se jednog dana opametiti, al' znate kako se kaže - nada je kurva...
No, to ne sprečava mnoge naivce da ponavljaju kako su čitava naša civilizacija, naš napredak, naše nacije i države izgrađene na zločinu, a sve u kurv... pardon, nadi da ćemo suočivši se s istinom promijeniti naše narative, naše mitove, a time i naš način života...
Jedan od takvih naivaca je i čileanski redatelj Felipe Gálvez Haberle koji u filmu "Los Colonos" obrađuje temu genocida nad domorodačkim stanovništvom Južne Amerike od strane bijelih kolonizatora, pružajući gledateljima uvid u tamne strane prošlosti koje su uglavnom zanemarene ili su romantizirane kako bi se kolonizatori predstavili kao nekakvi hrabri junaci, istraživači nepoznatog i donositelji napretka i civiliziranosti neciviliziranim divljacima, iako su stvarni divljaci ti kolonizatori, neuki psihopatski primitivci čiji je jedini cilj ostvariti materijalno bogatstvo i moć nad drugim ljudima...
Naime, potraga kolonizatora za bogatstvom i moći se brzo pretvara u nasilnu kampanju protiv autohtonog stanovništva, odnosno u genocid, a redatelj u ovom filmu uspijeva vjerno prikazati svu brutalnost takvog zločina, koristeći sirovi realizam i ekspresivne vizualne stilove kako bi naglasio duboki rasizam i nepravdu koji su pratili kolonijalne ambicije...
Jedan od najistaknutijih aspekata filma je njegova sposobnost da prikaže kolonizatore ne samo kao agresore već i kao složene likove sa svojim unutarnjim konfliktima i motivacijama... Redatelj koristi intimne trenutke i detaljne karakterizacije kako bi gledatelje uveo u psihu tih ljudi, čime se dodatno naglašava tragičnost i besmisao njihovih postupaka....
Vizualno, film je zapanjujuć... Kinematografija koristi široke pejzaže Patagonije kako bi istaknula surovost i ljepotu prirodnog okruženja... Ti kontrasti služe kao metafora za sukob između civilizacije i divljine, između nasilja i mira... Scenografija i kostimografija precizno dočaravaju povijesno razdoblje (1901. godina), što dodatno uranja gledatelje u priču...
"Los Colonos" se također ističe svojim zvučnim dizajnom... Glazba i zvučni efekti igraju ključnu ulogu u stvaranju atmosfere napetosti i straha... Tiho šuštanje vjetra, odjek pucnjeva i jeziva tišina nakon nasilnih scena pojačavaju osjećaj neizvjesnosti i opasnosti koja vreba iza svakog ugla...
Film se koristi i kao platforma za istraživanje širih tema poput identiteta, kulture i naslijeđa, te postavlja važna pitanja o tome tko piše povijest i tko su vlasnici zemlje?...
Neću opisivati radnju filma, samo ću još reći da film izaziva gledatelje da preispitaju vlastite predrasude i razumijevanje prošlosti, ističući koliko je važno sjetiti se i priznati patnje onih koji su bili na gubitničkoj strani, te da se radi o duboko potresnom filmu koji kroz svoj snažan narativ i upečatljive vizualne elemente pruža gledateljima ne samo povijesni uvid već i emocionalno iskustvo koje ostaje s njima dugo nakon gledanja...
I da još samo kažem kako film završava s poantom i pol, točno onako kako film koji se s pravom može nazvati remek-djelom i treba završiti, ne s poantom, nego s poantom i pol
U videu možete pogledati cijeli film s titlom, doduše srpskim, ali ipak na latinici, i nadam se da nemate jezičnih predrasuda te da razumijete srpski
Post je objavljen 19.06.2024. u 21:00 sati.