Nekad se osjećam kao da sam stigao pred bijeli zid.
Nit ja imam pitanja, nit zid odgovore...
A zid je čist, još neispisan i mogao bih neskladno dotaknuti sklad
Samo ne znam dal je pristojno biti sretan!?
Sve više razmišljam o nekoj prolaznosti,
Ne generalno života, već moje sitničave samoće.
Sve je manje tolerancije u pogledima.
Sve je manje rafiniranosti u osjećajima.
Samoneizlječiv, utapam se u vodkama kroz noć.
Jedino ona je konstanta u mom sjedilačkom životu.
Trijezne glave preispitujem trikove koje prodajem
Za sitne osjećaje koje izgubim u gomili laži.
Post je objavljen 16.06.2025. u 06:58 sati.