Te i te godine vrt je izgledao poput onoga iz bajke.
Ispod trešnje, zapravo do nje, koju smo posadili za nulti rođendan naše prve djevojčice ogradila sam jedan dio daskama u koje sam nanizala jagode i ušuškala ih slamom. Visoke mahune, sjeme kojih mi je stara susjeda jedno jutro ostavila u pitaru s điranima, a koje su imali božanstveni okus, su se ovijale oko trstika koje sam ubrala s međe na njivi gdje smo poslije posadili masline, a bilo je tu i krastavaca, rajčica, salate, mladog luka, krumpira i svega, svega... Tu, uz jednu od staza, je sam nicao i neven i menta koje su u vrt donijele nečije ruke još davno prije mene... Nisam je upoznala ali sam o njoj čula samo najljepše priče.
I ruže uz drugu stazu, lavanda, i loza, i grožđe i... i onaj afrički, ljubičasti, osteospermum a zapravo se mogao zvati i sempervivum koliko je otporan bio.
Njega sam donijela iz jedne šetnje, nikao je tik uz more...
Nad svim tim biljkama su se nadvisivali suncokreti, koje sam nasumično posijala po cijelom vrtu: oni ukrasni, u raznim nijansama žute, smeđe, oker, zlatne... Njihovo sjeme sam dobila izdaleka, na ruke. A i oni pravi, od maminog sjemena, sa debelim stabljikama i velikim glavama koje se pametno osvrću za suncem, sa jestivim sjemenkama, za ptice, nadvisivali su sve.
U dvorištu je raslo i šestero malene djece pa sam vrt ogradila žičanom mrežom, onom sitnog oka od koje se inače izrađuju vrše, da djecu spriječi da upadaju u blato, a i da ne trgaju još nedozrele plodove.
Ispod mreže sam posijala sjeme puzavog plavog cvijeta čije sjeme sam skupila s ceste, koji je poslije prekrio gotovo cijelu mrežu, i ukrasne tikvice koje sam plela kroz mrežu i koje smo poslije, najesen, nosili u vrtić...
Izvan tog ograđenog veselog povrtnjaka sam napravila pješčanik, u hladu ispod smokve, mendule i oraha, odmah uz kućicu i tobogan united-colours-of-beneton boja...
Možda sam ponešto i zaboravila napisati ali znam da to bio je raj, da to bilo je naše malo bajkovito carstvo... A i mene je netko tada zvao Carica... Jednom davno, davno...
Mozda sam ponešto i zaboravila, ali svega se točno sjećam.
Danas je kišni dan, a ja nikako ne mogu pronači taj folder na kompu, da vam pokažem, da to sve... stvarno je bilo.
Nisam ništa sanjala.
Post je objavljen 12.06.2024. u 08:10 sati.