Marketing
Muškat, ali ne mora uvijek biti žut
Prije odlaska na tribinu u Društvo hrvatskih književnika, u Francku ružičasti muškat. Prefinooo!
Društvo hrvatskih književnika
Odlična tema i sugovornici, a Lada Žigo Španic savršeno moderira....Prisjetili smo se humora nekada. Trio fantastikus:
MUJIČIĆ, TAHIR (Zagreb, 21. VII. 1947), SENKER, BORIS (Zagreb, 5. XI. 1947), ŠKRABE, NINO (Jastrebarsko, 22. X. 1947), hrvatski dramatičari, koji su 1971–85. pisali zajedno, potpisujući dramske tekstove različitim slijedom imena.
Od 1990. zajednički pišu T. Mujičić i B. Senker te svaki od tih dramatičara zasebno. Mujičić je sa Senkerom utemeljio kaz. družinu za djecu Malik Tintilinić (1971), suutemeljio Glumačku družinu Histrion (1975), zatim s Igorom Mrduljašem pokrenuo Lutkarski erotsko-sadistički cabaret Mmanipuli (1985), koji je neko vrijeme i predvodio, ustrojio Hrvatsko ratno kazalište ad HOC (1991) i kaz. skupinu Kajundkaj: teatar za po doma (1995). Osim kao dramatičar, samostalno ili kao dio autorskog trojca, Mujičić je bio angažiran i u lutkarskom kazalištu, u kojemu je režirao, izrađivao lutke i kostime, bavio se scenografijom. B. Senker zarana se počeo baviti kazalištem, ponajprije kao teatrolog i kaz. kritičar, dramatičar i suosnivač različitih glumačkih družina. Njegove se drame odlikuju erudicijom, ludizmom i visokim stupnjem intertekstualne protežnosti. Većina je tekstova trojice dramatičara nastala kao tip preispisivanja tradicije, baštine, ponajprije kanonskih autora hrv. književnosti (npr. Marko Marulić, M. Držić, Tituš Brezovački i Miroslav Krleža), zbog čega se i njihova dramska poetika može smatrati montažnom, persiflažnom i najčešće snažno parodijskom.
Tu su od strane naših sudjeda dvojac Novak- Novak "Pozorište u kuci"....
"Jedno veče neko reče: nikom nema ništa preče nego što je dom, trči domu svom,
A kod kuće sin i žena, naravno i majka njena, sve u svemu znaj – jedan mali raj..."
Žalosno, ali izgleda da se danas ne znamo od srca smijati...:(((
Nakon toga, trči u Novinarski dom.
Kaže: "Pozivamo vas na predstavljanje knjige "Tito u Rusiji - Sibirska odiseja 1915. - 1920. godine, autora Marka Stričevića, u utorak 11. lipnja u 19:30 sati u Hrvatskom novinarskom domu na adresi Perkovčeva 2, Zagreb.
Uz autora knjigu su predstavili Ivana Peruško, Tvrtko Jakovina ( tko ce ako nece moj prof.:))) i urednik Marko Pogačar. Na promociju je došao i Budimir Lončar, ...Uz ostale....Mirjana Rakic....
U knjizi "Tito u Rusiji" autor otkriva fascinantno i do sada neistraženo razdoblje Titova života, od zarobljeništva 1915. do povratka kući 1920. Otkrijte što se događalo u pet ključnih godina koje su oblikovale jednog od najvažnijih lidera 20. stoljeća.
Više o knjizi:
I upućeniji čitatelj i za historiografiju tek ovlaš zainteresirani namjernik pretpostavit će da je o biografiji Josipa Broza Tita – metalskog radnika, ratnog i revolucionarnog vođe, maršala, bonvivana, doživotnog predsjednika SFRJ i svjetske političke činjenice – dosad rečeno i napisano baš sve. Čitave biblioteke knjiga najrazličitijih profila, od akademske historiografije, preko režimske hagiografije i amaterske memoaristike do opsežnih biografija objavljene su o njegovu liku i djelu. Jedan period, ipak, ostao je gotovo posve nepoznat.
S tom se slijepom pjegom – a riječ je o čitavih pet, po mnogočemu ključnih godina za biografiju budućeg revolucionara – u ovoj pionirskoj, intrigantnoj i uzbudljivoj knjizi impresivnoga zamaha u koštac uhvatio vanjskopolitički novinar Marko Stričević. U dinamičnoj, žanrovski hibridnoj kombinaciji minuciozno dokumentirane istraživačke historiografije, sinteze s elementima historije mentaliteta i povijesti ideja, reportaže i stilski rafiniranoga putopisa, Stričević u stopu prati Broza od njegova pada u zarobljeništvo u uniformi austrijskog domobrana 1915. godine, do povratka u zemlju, krajem listopada 1920.
O tom razdoblju znali smo do sada iznimno malo, uglavnom na temelju usmenih prisjećanja samoga Broza. A riječ je o romanesknom, epskom vremenu kada Rusijom haraju revolucija i građanski rat, koji teško bolesnog ranjenika viju sve do sibirskih šumostepa, od izbjegličkih logora do sela nomadskih Kazaha. Od Bukovine, preko Svijažska na Volgi do Okna, Alatira, Kungura, Mihajlovke, Kojčubaja i Omska, u atmosferi koja podsjeća na onu Prattova Corta Maltesea u Sibiru, u doba njegova prvog i izravnog susreta s revolucijom, boljševizmom i partizanskim ratovanjem ispisivat će se životopis čovjeka koji će promijeniti našu povijest. Ova nezaobilazna knjiga mogla bi se također zvati i: Rođenje Tita.
Moj primjerak knjige....
I za kraj, "Mjera za mjeru" HNK.....
Evo kako je najavljena predstava:
"Predstavom Mjera za mjeru redatelj Ivan Plazibat nastavlja istraživati prostor između kazališta i filma, suigre između objektivne stvarnosti i subjektivnog osjećaja.
U sjajnoj interpretaciji glumačkog ansambla zagrebačkoga HNK-a, lako će se učiniti kao da putujemo kroz vrijeme, između 17. i 21. stoljeća Shakespeareove svevremenske komedije. Jedno od najintrigantnijih djela Williama Shakespearea izvest će ponajbolje glumačke snage Drame HNK u Zagrebu: Goran Grgić, Siniša Popović, Olga Pakalović, Ivan Colarić, Filip Vidović, Lana Barić, Iva Jerković Oreški, Luca Anić, Slavko Juraga, Dušan Bućan, Silvio Vovk, Iva Mihalić, Marin Klišmanić, Marin Stević, Jelena Perčin, Tesa Litvan i gostujući glumac Dean Krivačić.
Uz glavnu liniju radnje koja ostaje Shakespeareova i koja se bavi pitanjima moći, nasilja i pravde, dramaturški i izvedbeno smo razvijali liniju pozadinskih priča sporednih likova komada, i to u prvom redu ženskih likova. Naime, kada je pisan, žene su mogle biti označene u društvu samo kao djevice, supruge i udovice, a kad to nisu onda preostaje samo da su lake žene. Ili časne sestre, kao glavna junakinja Isabella. Dali smo glasove tim ženama i zanimalo nas je što imaju reći o svojim društvenim pozicijama i pravima, a posebno o braku kao ekonomskoj transakciji kako je postavljen kod Shakespearea u ovom komadu, govori Ivan Plazibat kojeg zanima što se događa kada stvarnost 21. stoljeća uđe u Shakespearea kroz sporedne likove i na koji način tada izvedba postaje kazališno i društveno samosvjesnom.
Djelo je praizvedeno 1604. u Londonu te balansira između tragedije i komedije te postavlja niz pitanja o moralu, korupciji, vlasti, žrtvovanju, mjeri kojom mjerimo i prosuđujemo i sebe i druge. Predstava je drska interpretacija u kojoj se kombiniraju originalni tekst i glumačke improvizacije te koja istovremeno može nasmijati i prestrašiti, uzbuditi i naljutiti. Ovo je predstava koja prelazi iz pučke komedije u ozbiljan društveni komentar, izvedba koja propituje kako se moć nerijetko prelama nad naivnim mladićima i ženama koje traže svoj prostor emancipacije."
Teatralni ce detaljno. Nismo se razumjeli, pa ce on predstavu gledati za nekoliko dana....
Ljubim!
Post je objavljen 12.06.2024. u 02:25 sati.