Marketing
Opraštamo se...
Krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća su harali
Beatlesi, Stonesi i Bob Dylan, a ja sam tada bio sretno mladunće divnih roditelja.
Nasmješen Duško Valentić šarmantno zabavlja društvo u kafiću Park
U kazalištu sam završio zbog oglasa da Studentsko eksperimentalno kazalište
prima nove članove i da se mogu prijaviti i srednjoškolci pa sam došao,
odrecitirao nešto i primili me.
“Histerična bajka” po tekstu Slobodana Šnajdera i moja prva glavna uloga,
režirao je Pjer Veček asistent Koste Spajića pa je i on došao na premijeru.
Veček me pripremao za prijemni ispit na Akademiji dramske umjetnosti.
Bio sam primljen, redali se ispiti, diploma i angažman u teatru Gavella.
Još uvijek viču u prolazu Papundek, a zaboravljaju sve druge uloge
koje su do tada obilježile moj glumački put.
Napočetku me ljutilo, a onda me Zdenko tješio, ne ljuti se, pored mene
kašlju. Bilo je to vrijeme Vrdoljakovih reklama lakše se diše. Više se
ne ljutim, osmijehnem se sretan što sam još uvijek prepoznatljiv.
Duško Valentić 01.31 sjećnja 1950- 09, lipnja 2024, i telefonski poziv
zajedničke prijateljice nam je oduzeo mir nedjeljnog poslijepodneva.
Jutros i nebo plače s nama. Tužni se opraštamo od prerano otišlog
čovjeka, glumca, prijatelja, sjećamo se ugode minulog vremena
kako je sve počelo i trajalo do jučer. .
Poćivaj u miru sanjaru života, dragi naš Dule.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 10.06.2024. u 08:18 sati.