Marketing
06. 06. 1966...
06. 06. 1966, bilo je to vrijeme gimnazijskih obaveza i bijega u snovita zbivanja.
Noćas prolutah fotografijama i sjetih se dnevne sobe none i nonića, bila je
puna zraka i mora, namirisana lavandom, dunjama, žalom i školjkama.
Osjećam na stotine mirisa što ih u sobi šire vrline, mudrost, navike,
čitav jedan tajnovit, nevidljiv, etičan i moralan život kojim odiše
atmosfera. Sjećanje stvara novu sliku, moji dlanovi na licu
starca koji miriše na djetinjstvo i košaricu sviježe ubranih
šumskih jagoda. Bilo vrijeme da krenem u školu, dao
mi je košaricu i rekao, uzmi, podijeli s prijateljima.
Bio je zadnji dan nastave, rastanak do jeseni.
uranjali smo u dugo toplo ljeto i dolazeće
pustolovine.
Gimnazijska iskaznica, ključ za besplatnu
posudbu knjiga u gradskim knjižnicama,
jesen, školske klupe, naši smijehovi i
priče o minulim radostima. Vjetrovi,
kiše, snjegovi i hladnoće nisu
gušili veselost naših dana.
Približavali smo se kraju
godine, veselili se prvom zajedničkom
slavlju silvestrova, prvi put s dopuštenjem profesora i blagoslovom roditelja.
Gornji red... Mladen, Silva, Biba, Sunćica, Jasmina, Vesna, Mirica,
Srednji red... Ja, Zvonko Marin Željko, Donji red... Zec, Crni, Mico i Mac...
Smijehom i pjesmom smo koraknuli u 1967...
Dijana Jelčić
Post je objavljen 06.06.2024. u 08:18 sati.