Izađi iz moje glave, molim te.
Bez tebe… iz svakog osjećaja
sinuo bi topli osmijeh
i bez prestanka blistao bi
nad uravnoteženim dahom.
Bez tebe… valovite bore mrštilice
umrtvljeno zalegle bi na čelo
i stopile se s morem zadovoljstva.
Bez tebe… stopala ne bi bila kao smrt hladna,
već ugrijana novim tenisicama,
koje cupkale bi put zaslužene sreće.
Bez tebe… olovka mi nikada
ne bi pala na pamet,
a bdijenja, u klinču s patnjom,
nestala bi u prašini mahnitih sjećanja.
Pjesme bi zamrle… a ja bih oživjela.
Izađi iz moje glave, molim te.
Bez tebe pod kožom ne bi teturali
uspaničeni mravci,
a pri pomenu tvojega imena,
ne bi se uključile sirene upozorenja
da nadolazi neizdrživa bol.
Bez tebe oči ne bi nepodnošljivo pekle,
u sebi skrivajući lance tuge,
i lažući naivnome svijetu
da iza njih izmjenjuju se radost i veselje.
Bez tebe... ne bih se sramila brazdi,
koje protežu se do sljepoočnica
i u luku spuštaju se i skupljaju
iznad sve tanjih usnica.
Bez tebe glava ne bi bila teža od tijela,
srce ne bi preskakalo otkucaje,
a duša ne bi nervozno tragala za smislom.
Bez tebe… bezbrižno sjela bih u zračni vagon,
koji putuje prema koncu života.
Izađi iz moje glave, preklinjem te!
Post je objavljen 05.06.2024. u 23:52 sati.