Ne mogu ti se vratiti,
jer sudbina za proživljenim
diže neprobojni zid,
iza kojeg u pamćenju ostaju
propuštene prilike.
Tek mač kajanja probode srce,
kada osvijestimo da na tromim,
otežalim koracima,
u neizvjesnost unosimo promašaje.
Kristalno je jasno
da za povratak je kasno.
Da je želja bila jača od nepovjerenja,
i kolebanja,
danas ne bi plakao
za potraćenim vremenom.
Ne bi tugovao za zamamnom iluzijom,
koju i danas smjestio bi na kraj naših života.
Ne mogu ti se vratiti
jer postojim tek u varci uma,
u neopipljivosti, u težnji stvaralačke duše.
Kada bih uznosita stala pred tebe,
kada oči bi se srele,
skrito zaškrgutali bismo zubima,
shvaćajući da nismo pronašli traženo.
Ne mogu ti se vratiti,
jer naše ruke ne pišu istim tempom,
ni načinom.
Kada upišemo posljednju točku,
naša su zadovoljstva različita.
Naše točke odvaja nemogućnost
da živahni stopimo se
s razdraganom svjetinom
i u ekstazi promatramo vatromet života.
Naše točke spaja primamljiva mračina,
i zloslutne sjene
koje traže ključ za škrinju sjete,
i nedostajanja…
a ne žele ga pronaći.
Neću ti se vratiti
jer usavršila sam se u čekanju…
i ono me više ne boli.
Neću ti se vratiti,
jer mučna su vraćanja u poznato,
a tamo gdje sam se uputila…
ti NISI u mojim mislima.
#slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland
#poezija
#poetryvideo
#videopoezija
#videopoetry
Post je objavljen 05.06.2024. u 23:45 sati.