Pljusnulo onako luđački prije par minuta. Prije toga smo se Jin i ja po teškoj sparini vratili iz uspješne šetnje, na satelitskoj TV snimke iz okolice Eurovog Augsburga. Nadam se da može odgoditi put nazad, ako ne, želim mu svu sreću na putu, noćas je komentirao, da još nije ni krenuo.
Mi smo jučer nakon fiju fiju vremena bili u Krku, tamo su isto bile padaline stoljeća. Što se ono veli, minimalni gubici, nismo se zadržavali, ušli, provaljeno nije, malter po stepeništu, fotić izdao, ne mogu više fotkati, snimio filmić, prebacio na komp i stavio na youtube, poslao link drugarici, ništa, samo ja mogu vidjeti, neće mi prihvatiti na javno "vidljivost". Nismo se puno zadržavali na meni sad odbojnom otoku, i kako bi, bez kanalizacije, struje i vode u stanu, to je nama naša borba dala.
Jučer s tim videom izgubio dosta vremena, danas pak pokušao složiti jednu pjesmu, kako se kajem zbog grijeha iz mladosti, inspiriran jednom novom #meetoo raspravom na x mreži, mi muški zbilja nismo bili svjesni, koje se sve aktivnosti svrstavaju u seksualnu agresiju. Novo vrijeme, odlučio se barem pjesmom pokajati, inače mi stihovi idu poput bujice za pljuska, ovu nikako nisam uspio uobličiti. Ne ide mi kajanje, nikad nije.
Post je objavljen 02.06.2024. u 19:50 sati.