Budući da sam ovih dana bolesna i većinom se ne mogu pomaknuti s kauča, razmišljam o mnogim stvarima. Većinom razmišljamo o glupostima, kada imamo puno vremena za razmišljanje. Bar ja.
No, nekako mi je u tim razmišljanjima palo na pamet kako već zaista dugo imam ovaj blog, statistika kaže, za koji dan četrnaest godina.. Znači moj blog je naveliko ušao u pubertet. Zato i je pao u stanje lijenosti i nedostatka inspiracije.
Sjećam se jako bistro večeri kada sam ga otvarala i kada su počeli stizati prvi komentari. Zahvalna ću zauvijek biti osobi koja me potaknula da počnem pisati u trenutku najvećeg životnog pada, boli, tuge i razočaranja. I pokrenulo se nešto, malo po malo, moja svijest o tome da znam pisati, solidno, ljudi koji su se polako poćeli povećavati i koje sam počela čitati, nakon nekog vremena dobila sam neku vrstu posla na lokalnom portalu, upravo zahvaljujući pisanju..
Četrnaest godina je zaista puno. Promijenila sam dosta poslova, djeca su narasla, izmijenili su se mnogi ljudi u životu, rijetki su ostali konstantna. Kao i ovdje na blogu.
Zašto su mnogi otišli odavde znaju samo oni. Imaju svoje razloge. Neki su izlječili svoje tuge i boli pa ih nema više, nekima je došlo do vjerojatnog zasićenja,, neki su našli neke bolje platforme.
Blog se praktički uopće nije mijenjao kroz sve ove godine. Nije da nije mogao poraditi na idejama..
Najsmješniji blog, blog godine, najkreativniji blog, naj foto blog, najbolji blog kratke priče, poezije, druženja blogera sa dodjelom nagrada itd, itd. Dalo bi se o tome puno, no to nije uopće bitno u svijetu sa mnogim mogućnostima. Blog je ipak još uvijek mjesto gdje se može pisati besplatno, anonimno i što god vam padne na pamet. Kao i komentirati. To nam tehnički daje blog.
A ono važno i životno, daje nam ljude. Neke ćete poželjeti upoznati osobno, neke i budete, nekada ste to propustili kada je bila prilika i žao vam je, nekada bi možda bolje da niste. Neke pratite na fejsu, instagramu ili slično. Neki su rekli neke riječi baš onda kada vam je to trebalo. Bili su podrška, utjeha, prepoznali ste se
No, kao i u stvarnom životu.
No moja Metamorfoza blog, draga Meta, ipak je unatoč svemu ostala neka konstantna u mom životu.
Toliko je tu ispisanih riječi, tužnih i ozbiljnih, bolnih i šaljivih, životnih i iscjeljujućih. Toliko zapisa, fotografija, priča, pjesama.
Ostala je tu i od malog nježnog djeteta, mijenjala se i metamorfozirala u svašta. No, samo mijena stalna jest.
I živi smo samo kada smo spremni na promjene i kada se usuđujemo ići dalje, naprijed.
I zato Meta, želim ti sretno odrastanje , hvala što si tu i sretan rođendan.
Post je objavljen 02.06.2024. u 16:20 sati.