(Stihove govori Meliha Miljević)
Ima dana kada me ni nutrina neće,
kada od skršene odbija se i tama.
Danje svjetlo topla leđa mi okreće,
zube u glas zarine krvoločna osama.
Radije bih da mi nadnu ime Pobjegulja,
nego da tih dana samoća na me vreba.
Njezin žućkasti pogled pod plećima žulja,
baš sada, kada samo mrva mira mi treba.
Uplašena i plaha, kao izgubljeno lane,
kojemu se baš ništa dobroga ne sprema,
koje grabežljivcu pred gladne oči stane,
a samo je, i niotkuda pomoći nema.
Još ne skrećem pogled, još se borim,
jer krvolok napada s leđa i sa strane.
I mada osjećam da u grudima gorim,
kako-tako preživjet će ovo žilavo lane.
Samoća me ujeda krvavim očnjacima,
prestravljuje me rika, plaši tigra skok.
Iako me noći neće i mrska sam danima,
papir je posrkao još jedan krvavi srok.
Ima noći kada me ni život ni smrt neće,
a samoća poput tigra oko žića se šulja.
I ako grozni strah pod vjeđama peče,
ranjeno lane još uvijek životom baulja.
#slavicalavica
#zgodnonezgodna
#nemirland
#poezija
#poetryvideo
#videopoezija
#videopoetry
Post je objavljen 01.06.2024. u 16:24 sati.