Nedostatak vizija jedna je od oznaka duha našega vremena. Čak se i ne opaža da ih nema. Suvremeni je čovjek siromašan vizijama. Ako i ima vizije, one su kratkog daha, često bez dubljeg smisla. Čovjek, međutim, treba vizije i snove, utopije na putu u budućnost. Pritom, valja dobro razlikovati: imati viziju ne znači biti sanjar i imati ‘lude ideje’ u glavi, graditi kule u zraku, pobjeći u svijet privida, postati iracionalan i slično. Vizije nisu halucinacije ili fantaziranje. Vizije su slike nade. Mnogi misle da naše vrijeme nije pogodno za takvo nešto. Društvo je usmjereno na učinak, uspjeh, zaradu. Ljudi su pragmatični. Opsjednuti vlastitim računicama u glavi. Narod teži blagostanju i veseli se kupovanju u šoping centrima. Kako u takvom ozračju pokrenuti vizionarske snage? Nedostatak vizija tjera ljude u užurbanost ili dosadu. Bez zajedničkih vizija gase se prijateljstva, bez zajedničkoga cilja bračni odnosi slabe. Bečki teolog P. M. Zulehner smatra da je jedan od glavnih razloga krize suvremenog kršćanstva slabost pa i gubitak vizija. Vizije imaju veliku snagu – one pružaju orijentaciju, motiviraju i daju životnost, imaju proročku i kritičku moć. Glavni razlog starenja i konačnog nestanka neke zajednice jest nedostatak vizije, shvaćene kao vizije cjeline života – vizije osobnog života, obitelji, zajednice, naroda, društva, čovječanstva. Kakvu viziju Crkva ima s obzirom na svoju budućnost? Isus Krist svojim riječima i djelima utjelovio je viziju jednog posve novoga svijeta koji je nazvao Božjim kraljevstvom. Od svojih učenika tražio je da slijede tu viziju. “Opomenuti smo da čovjeku ništa ne koristi ako čitav svijet zadobije, a sam sebe izgubi. Martin Luther King jednom reče: “Ako jedan čovjek sanja, to je samo san. Ako više ljudi sanjaju isti san, to postaje stvarnost.” Svi velikani duha koji su zadužili čovječanstvo nisu dopustili da ih trenutačno stanje svijeta uspava, pasivizira, nisu se prepustili letargiji i izgovoru ‹tu se ne da više ništa učiniti›. Naprotiv, bili su ljudi vizionari, ljudi nade, ljudi koji su budni sanjali i svim silama borili se za bolji svijet. “Tko nema hrabrosti sanjati, nema snage ni djelovati”, veli Helder Camara. Ljudi vizionari, ljudi su nade. Zdraviji su i čvršće hode po zemlji. U bolesti vide opomenu i blagoslov povratka na pravi put umjesto da jadikuju pred Bogom. Ljudi koji budni sanjaju nikada nisu sami, mirni su i spremni za put, jer su im vrata života stalno otvorena novostima Duha Svetoga.
Post je objavljen 29.05.2024. u 02:05 sati.