TRAGEDIJA KOJA NADILAZI VREMENSKE OKVIRE
Rezolucija o genocidu u Srebrenici prihvaćena je 23. svibnja u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda u New Yorku. I tu je službeno kraj osporavanju za
događanje u srpnju 1995. u Srebrenici, o čemu je ostao povijesni podsjetnik 8372 bijela stupa na zelenoj poljani u Potočarima, koji, svaki stup za jedan život, simbolizira pogubljene muslimanske muškarce i stare i mlade što je učinila tadašnja vojska Republike Srpske, kojom je zapovijedao Ratko Mladić koji je narastao do čina generala u Vojsci Jugoslavaneke narodne armije. A onda je osuđen ratni zločin. Genocid u Srebrenici obilježava se 11. srpnja.
ARBITAR GENOCIDA DOŽIVOTNO U ZATVORU
Imao je kao vojna osoba Mladić više dužnosti u JNA, kada je započeo srbijanski osvajački rat Mladić je preuzeo dužnost zapovjednika Republike Srpske. A nakon svih ratnih događanja u Bosni Hercegovini, Mladić je nekoliko godina bez skrivanja živio u Beogradu, no od 2000 godine, kako su događaji vezani za rat poprimali svoj tijek i kako su dokumentirane optužnice započela je i potraga za počiniteljima ratnih zločina . Mladić je punih 10 godina, skrivajući se po Srbiji odolijevao hapšenju, ali je ipak 2011. ukapšen. Završio je u Hagu pred Međunarodnim mehanizma za kaznene sudove(MICT) gdje je 2021.osuđen na doživotni zatvor, a na odsluženje kazne upućen je odmah. Osuđen za zločine počinjene u BiH i to za genocid, za zločine protiv čovječnosti i kršenje običaja pravila ratovanja za, progon, istrebljivanje, deportaciju, nehumano postupanje, ubojstvo, teror, uzimanje talaca. Ratko Mladić je rođen 1942. u gradiću Klinoviku, četrdesetak kilometara južno od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini.
ZAŠTIĆENA ZONA UN-a POSTALA MJESTO GENOCIDA
Tijekom rata u BiH, a tada je već nastupila ratna opsada Sarajeva,(5.4. 1992.) kada je 16. travnja 1993. UN donio Rezoluciju 819 kojom je područja Srebrenice i Žepe ( Žepa danas predstavlja Mjesnu zajednicu u sastavu općine Rogatica, koja pripada entitetu Republika Srpska) proglašena je zaštićenim zonama UN-a. Ali početkom srpnja 1995. godine započela je velika ofanziva vojske Republike Srpske na zaštićene zone. No UN snage nisu poduzele nikakve konkretne mjere da zaštite svoje zaštićene zone . Sve je bilo samo slovo na papiru. Stanovništvo je pak vjerovalo da UN snage mogu pružiti zaštitu te je većina stanovnika iz zona Srebrenice i Žepe, u nadi da će biti zaštićeni, došla u Potočare, nadomak Srebrenice, u bazu UN-a u kojoj je bio smješten nizozemski bataljon.
Tu je stiglo, kažu povijesni podaci, između 20 tisuća i 25 tisuća Bošnjaka. Nizozemski bataljon nije učinio ništa da zaštiti stanovnike Srebrenice te kada su vojno probijeni Potočari, to je selo u općini Srebrenica, vojska Republike Srpske i Mladić osobno, započeo je sa odvajanjem muškaraca od žena i djece. Žene i djeca su nakon toga deportirani prijevozom, neki i na slobodni teritorij. Muškarci su dijelom prevoženi na nepoznate lokacije, gdje su masovno ubijani, a dijelom su upućeni da krenu prema slobodnom teritoriju šumskim putevima prema Tuzli. U šumama su ih čekale naoružane zasjede Srpske vojske i paravojnih jedinica koje su ih pobile. Bio je to genocid, masovno i plansko provođenje ubojstava zarobljenih bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su bili starosne dobi od 12 do 77 godina.
MEMORIJALNI CENTAR ŽRTAVA GENOCIDA OTVOREN PRIJE 21 GODINU
Memorijalni kompleks koji je u Potočarima nedaleko od Srebrenice, osnovan je Odlukom visokog predstavnika za BiH Wolfganga Petritscha, na poziciji je bio od 1999- do 2002. godine, koji je 2001. godine donio odluku o osnivanju Fondacije Srebrenica-Potočari . To podrazumijeva spomen obilježje i mezarje, odnosno groblje. Paddy Ashdown, četvrti Visoki predstavnik u BiH po redu, od sredine 2002. do 2006., je 2003. godine prenio vlasništvo nad Fabrikom akumulatora na Fondaciju. Christian Schwarz-Schilling je 2007. godine donio Zakon o Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari.
Visoki predstavnici u BiH shvaćali su težinu zločina koji je počinjen na području Srebrenice, te su za vrijeme svojih političkih mandata poduzimali radnje kojima je cilj bio ublažiti bol onima čiji su članovi obitelji ubijeni u genocidu. Genocid je zauvijek priznat sada od Skupštine Ujedninjenih naroda i nitko ga više nikada ne može ni na koji način proglašavati nepostojećim.
Službeno Memorijalni centar Potočari - Srebrenica 20. listopada 2003. godine otvorio je Bill Clinton, tadašnji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Onda je došla Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Potrebna je i opravdana. Genocid u Srebrenici smatra se najvećim u Europi od Drugog svjetskog rata. Više od osam stotina ubijenih još nije pronađeno, jer su grobnice bile premještane i po nekoliko puta.
POLITIČARI BEZ POŠTOVANJA PREMA NARODU
Milorad Dodik koji je mnogo puta negirao genocid u Srebrenici i Potočarima od koje lokacije do Banja Luke glavnog grada entiteta RS, ima samo 260 kilometara, rekao je 24. svibnja, dan nakon proglašenja Rezolucije, da je Vlada RS-a donijela službenu odluku da predloži razdruživanje RS iz Bosne i Hercegovine" kao neodgovorno i antidejtonsko djelovanje. Veleposlanik SAD-a u Sarajevu mu je odgovorio da "razdruživanje" Republike Srpske ne znači nezavisnost Republike Srpske niti kraj Bosne i Hercegovine, nego znači kraj Republike Srpske.
Političare poput predsjednika Srbije Vučića, koji je osobno otišao u New York ne bi li nešto izlobirao protiv Rezolucije o Arebrenici, spomenutog Dodika, Dragana Čovića koji je ocijenio kako usvajanje UN-ove Rezolucije o Srebrenici izazva novu krizu i podjele u zemlji i druge koji ne razumiju povijesna događanja, ne poštuju bol i osjećaje naroda, ne razumiju tragediju koja nadilazi vremenske okvire, s područja na kojima politiziraju doslovno treba informacijski ignorirati, a izbornim procesom birača trebaju biti poslani u ropotarnicu povijesti.
Margareta Zouhar Zec
Post je objavljen 25.05.2024. u 10:11 sati.