Ajmo se prisjetiti kako sam ono pisao pjesme
Uvijek treba započeti, a za to treba ideja
Koju već godinama ni nemam
Još od one godine kad sam počeo ćaskati s psom,
A on me tako značajno promatrao,
Samo nastavi stari moj, razumijem ja tebe
Kao što smo se skužili sa slušanjem klasike, kad smo obojica aut
Inače dok sam pisao bilo je zbilja plodnih godina
Sjetio sam se, sjednem, otvorim pivo i sve samo krene
Jebiga, ne pijem više, a čokoladni sladoled nije od neke pomoći
Ili zapalim joint preostao npr. nakon odlaska vareških gostiju
Koji su svratili odmah nakon završetka onog rata
Trava uzgajana na prvoj crti bojišnice, koja se nije micala dvije godine,
Prije nego se pomakla, Mary je ubrana i drugi su izginuli, oni na koje je bio red
Napisao sam tada sjajnu pjesmu, nekamo sam je i poslao
Prodao sam onu foru, da marihuana najbolje uspijeva, tamo gdje su ljudi najnesretniji
Negdje je pjesma objavljena, možda je i bila nagrađena
Postojala su vremena, kad se nisam ni trudio pamtiti život
Osim učestalih seksualnih egzibicija u našem društvu
Bila je to neodgovorna blesava ekipa
Jedna cura, koja je voljela paradirati u gaćicama, se preobratila,
Nakon što su naši dobili rat i krstila ta druženja Sodomom i Gomorom,
A bilo je to toliko čedno naspram boravka u DDR-u,
Gdje su goli ljudi u pauzama jeli sendviče, dobro sad pretjerujem,
Nego sjeća li se tko Mocinog majmuna i Gocinih sisa
Dva neiskorištena i neprejebiva motiva iz vremena,
Kad sam ja pisao ja velikim slovom
I živeći redao stihove bez zareza i točke.
Hm, nešto nedostaje, valjda ona žar koju mladošću nazivaju...
Post je objavljen 25.05.2024. u 05:44 sati.