Marketing
L' souvenirs
Zamutile se rijeke. Kiša.
Golublje sivo nebo već danima,uz jedva kudkoji smiješak iznenadnog sunca, proletera.
Ne želim pisati koliko mi nedostaješ.
Onda bi nedostajanje ostalo zabilježeno, naslikano u onoj blatnoj lokvi poput komadića vedrine.
Ne želim pisati po blatnim lokvama.
Želim pisati kako su mi dani drukčiji bez tebe.
Do ruba ispunjeni stvarnim i izmišljenim obavezama, sastancima.
Kao neki paralelan život.
I kako se kovrčaju sjećanja, poput mirisnog potpurija izvinutih latica ruža.
( sjećam se onog poljupca punog okusa i mirisa karamele, usred šetnice, a nakon kandelabra
i one mekoće tvojih usana, i tvoje ruke na mojim leđima )
Mačak mi se i dalje kradomice ušulja u ormar i glumi haljinu. Izdaje ga predenje, čim ga pogledam.
( sjećam se kako smo hodali uz rijeku, sjećam se kako smo bili zaljubljeni u tom gradu )
Onda glumim ljutnju, uzimam ga u ruke i iznosim van, uz obaveznu špotanciju.
On me onako malen, zbunjeno gleda. Pa mjesto mu je u mom ormaru. Mora da sam se zabunila.
Tresne šapom u znak protesta po jednoj nagnutoj ruži, a ona ga istušira hladnom vodom.
Isto radim i sa sjećanjima.
A ona naviru, iznenada, poput smješka iznenadnog sunca, proletera,
poput karamelastog poljupca,
poput širokog toplog dlana na mojim leđima,
pa se moćno preliju preko mojih onemoćalih brana i ušuškaju na dnu ormara, glumeći moje haljine, predući čim ih pogledam.
Post je objavljen 24.05.2024. u 07:25 sati.