Marketing
SVE JE POEZIJA
on veli: sve je poezija
i superkvantno računalo Rolly i klonirana ovca Dolly
radioaktivni pauk u Hirošimi i nuklearna gljiva na Atolima
da, sve je to poezija
nevidljivi svjetovi: grinje na tvom prelijepom licu
i bakterije što sačinjavaju jedan posto tvoje tjelesne mase
i žohari u odvodu što strpljivo čekaju noć da se nažderu paškog sira
i posivjeli prokazivači naćuljenih ušiju prilijepljenih o zid
i dugovratne primabalerine s bijelim rukavicama i suncobranom
i bioračunalo odlučno da od E. coli čini konkurenciju I-phoneu
i razgolićena policijska brutalnost na protestima protiv neoTreblinke u pojasu Gaze
i obiteljski idioti što zadovoljno mljackaju vlastita govna
i neuroznanstvenici spremni da ti umetnu lažna sjećanja
i primordijalni neutrini iskovani u Velikom prasku
i zloslutni psi Boston Dynamicsa što plešu na muziku The Contoursa
Do you love me?
i botovi što razmjenjuju podatke na svom per tu per se para-jeziku
da, sve je poezija, složim se
i moralna policija što umlaćuje mlade pobunjenice na cesti
i ideološko sunećenje dadaističkog proroka
i provizorne filozofske police
i ja što tucam tvoju ženu svaki put kada se ti povučeš u osamu
da pišeš pjesme o svemu što poezija
jest
superljepljivi ultramagični prilog: Ekonomska i kalorična vrijednost tuge (glavna tema plenarne sjednice svjetske vlade iz 1973. godine)
... hoda naokolo pjesnik Cikada sa svojim ukrućenim lirskim aparatusom proizvedenim u Centralnom kraljevskom institutu za socijalna istraživanja i inženjering trubeći na sve strane kako, eto on, duboko osjeća svakodnevicu, pa čak i takve bijedne trivijalizme kao što je odraz plavog neba u čaši ili: „nadahnuće je moguće naći i u običnoj vlažnoj mrlji“ - o čemu je još u svom traktatu pisao Da Vinci, e, da bi kasnije to, tu mrljavost iskoristio Rorschach za svoju – dočekam te iza ugla i tresnem toljagom- psihodijagnostiku.
Da-da, ponavlja on, ne postoji ništa što ne nadahnjuje! Da parafraziram, veli on, staru židovsku poslovicu: gdje god da se okreneš imaš nešto za vidjeti. Vidi, dobra je čak i ova hrpetina smeća pred kućom, gdje mi zlaćane kore naranči i poderane novine i listovi artičoka i ljuske jajeta govore o minulim užitcima. U ostalom, Picasso je kao svinja uživao jezdeći krajolikom otpada. Ready Made je otišao korak dalje! No nije potrebno čak niti uložiti toliko istraživačkog napora na smrdljivom civilizacijskom gnojištu, dovoljno je sjesti pred ogledalo i nepomično se zagledati u vlastito lice, u tu odvratnu ljudsku facu. Ono će nakon nekog vremena početi da se mijenja, da se dijelovi ispremeću kao kolaž, kao kubistička slika; počet će da se preobražava u neznanca, u čovjeka slona, u kurvu babilonsku, u demona... Taj fenomen halucinantne distorzije, raspada i depersonalizacije poznat je u gastronomiji kao efekt Kirlianove šnicle, u kozmologiji kao Venerin magični ispuh, u slikarstvu kao Preludij za patokraciju. Naime, radi se o nemogućnost mozga da radi u praznom hodu, da se dosađuje. Funkcija mozga je komputiranje i on će početi da obrađuje ono što ima na raspolaganju - u ovom (vizualnom) slučaju počet će da se zabavlja pregrupiranjem dijelova lica.
No čak i bez vizualnih podražaja, u potpunom mraku, mozak će naći načina da obrađuje i konstruira. Okrenut će se sjećanju, prošlosti. Počet će propitivati stvari, prošle događaje, tražiti će korelacije, uzorak u djelovanju i sl. Svaka je tema, naime, dovoljno dobra za tu odvratnu smeđu kašu koja nam ne da istinski živjeti.
Mozga se nemoguće riješiti. On je naš trajni okupator koji lokalizira svijest, vječno racionalističko zlo koje postojanje sljepljuje za materiju. Njegova osnovna zadaća jest držati nas porobljenima.
da, sve je poezija i sve je
Maja, rekli bi Hindusi
privid, iluzija, fatamorgana
onirizam
duboki san
Post je objavljen 23.05.2024. u 13:33 sati.