Suprotnost vjeri nije sumnja, već bojažljivost. Odakle tolika bojažljivost u Crkvi? Na Duhove slušamo nevjerojatan izvještaj o odvažnosti rane Crkve, o oduševljenju koje se nije dalo zaustaviti. Duh Sveti otvara srca, tjera strah. Budi pouzdanje i hrabrost. Učenici otvaraju vrata. Evanđelje kreće u svijet. Davno se sve to dogodilo. Kako bi bilo lijepo kada bismo danas tako nešto doživjeli. Umjesto umornosti, zasićenosti, nepovjerenja. Gdje se izgubilo duhovsko oduševljenjedima. Kršćanska vjera ispovijeda da je Bog zajednica ljubavi svete Trojice – Oca, Sina i Duha Svetoga. Tako je slika Oca putokaz do Boga koji je moj stvoritelj, kojemu zahvaljujem za dar život; Otac kojemu se obraćam s pouzdanjem i na koga se u vjeri oslanjam. Slika Sina putokaz je do Boga koji me susreće u Isusu iz Nazareta, kao moj brat i prijatelj, kao moj učitelj koji poziva na nasljedovanje. Slika Duha Svetoga putokaz je do Boga kojega mogu doživjeti kao nutarnju snagu i onoga koji me oslobađa i uspravlja; koji nam “doziva u pamet sve što je Isus rekao”, to jest aktualizira i ponovno otkriva dublji duhovni smisao Kristovih riječi. Kršćansku vjeru u Presveto Trojstvo treba praktično živjeti. Kako? Prvo, ako je Bog u sebi događaj ljubavi, zajedništvo u ljubavi, odnos, razgovor, prijateljstvo, ja i ti, primanje i davanje, tada svako uspjelo ljudsko zajedništvo, jest slika, sakrament, prispodoba Boga i njegove trojstvene ljubavi! Božansko Trojstvo model je vjerničke zajednice, Crkve. Što možemo naučiti od Trojedinoga Boga? Da nitko sebe ne stavlja u središte! Svaka od božanskih osoba upućena je u ljubavi na onu drugu. Nadalje, vjera u Presveto Trojstvo poziva na stil života u međusobnom poštovanju i prihvaćanju. Ako je Bog u sebi jedinstvo u različitosti, tada smo i mi pozvani na prihvaćanje i poštovanje različitosti, po raznim osnovama: naciji, boji kože, vjerovanju, naravi, svjetonazoru i slično. Jedan od najvećih darova koji je Bog darovao čovjeku jest ljudska sloboda. No sloboda je, između ostalog, i naše pravo na različitost, pravo da budemo drukčiji, jedinstveni, neponovljivi. Sloboda je također pravo da zbog toga ne budemo odbačeni, obilježeni, čak prezreni. Nažalost, danas vlada geslo: ‹Tko nije s nama i kao mi, protiv nas je!› Međutim, da je Bog želio svijet istih, takvog bi i stvorio. No naprotiv, darovao nas je različitostima da bismo se međusobno obogaćivali. Iz različitosti se učimo strpljivosti, poštovanju, toleranciji, i na taj način izgrađujemo svijet novih odnosa utemeljen na civilizaciji ljubavi. Odatle proizlazi zadaća Crkve i kršćana da budu u današnjem svijetu znak i oruđe, sakrament jedinstva cijeloga ljudskoga roda. Znak križa podsjeća na prisutnost Presvetoga Trojstva. I dok se križamo, zahvalimo Bogu što nam je po Isusu otkrio tajnu svoga života, dubine Božje. Vjera u Presveto Trojstvo najveći je misterij naše vjere. Misterij u kojemu se rađamo i u kojemu ćemo umrijeti. “U Njemu doista, živimo, mičemo se i jesmo!”
Post je objavljen 21.05.2024. u 01:57 sati.