Znam da moje blog čitateljstvo uglavnom ne prati avangardnu glazbu, pa o tome neću ni pisati, samo ukratko o povodu posta. Poznati međunarodni autor te vrste glazbe i svestrani umjetnik Janko Jezovšek javio mi je početkom tjedna da je preminuo njegov umjetnički brat blizanac Silvio Foretić. Ne može se reći da nije bio poznat i u hrvatskim krugovima. Primio je već teško bolestan i 2021. Porina za životno djelo.
Janka J. sam pak upoznao kao starijeg slovenskog kolegu prevoditelja Struwwelpetera (Janka Raščupanka), kojeg je u svojem stilu i ispjevao i uglazbio, europski projekt mu je zapeo baš na hrvatskom prevoditelju, mojoj malenkosti, jer mu ja, poslovično lijen i nemuzikalan, nisam našao nekog tko bi mu dao primjer hrvatskog pjevanja mog pjevljivog prepjeva Raščupanka, ja sam mu samo odgovorio, da mi se sviđa, kako je on to kao primjer otpjevao na hrvatskom, s tim nije bio zadovoljan, a Silvio mu nije mogao pomoći, jer je već ostajao bez glasa.
Kraj svog radnog vijeka je u Kölnu dočekao i Emil Cipar, dugogodišnji urednik "Hrvatskog glasa Berlina", tamo mi je objavio neke priloge. Vodili smo i privatnu korespodenciju, započetu s temom sličnosti i razlika ta dva njemačka grada, meni je naravno Berlin bio ipak nešto bliži, njemu ovaj drugi. On se pak završivši radnu karijeru u Njemačkoj, vratio mirovinu uživati u svojoj Slavoniji, no to nije dugo trajalo, prvo je ostao bez psa originalnog imena Cuko, a onda je otišao i on. Silvio, iako s puno više priznanja u Hrvatskoj, nije se vraćao. Njegov prijatelj Janko je zadnje dane bio u njegovoj blizini, danas će se oprostiti na svoj način na Mirogoju od njega.
Svjedoči da je ovaj ostao do kraja vjeran onoj svojoj, iako voljen od obitelji i prijatelja,:"Sve je glupo!"
Post je objavljen 20.05.2024. u 10:33 sati.