Danas je uobičajeno da ljudi moraju jesti. Pitanje što jedemo i da li je zdravo zapravo nije bitno jer jedemo sve ono što nam je dostupno. Većina se ne zamara time jer naravno jesti se mora, najčešće iz nužde zvane glad.
Idemo reći da postoje ljudi koji paze što jedu. Na primjer, kupuju domaće, sa sela koje je zdravije i navodno kvalitetnije. Nisam baš siguran da je industrijsko i prerađeno nužno lošije kvalitete. Evo na primjer mlijeko. Domaće mlijeko je prije svega masno i nisu obrane manoće tako da samo može više štetiti nego donijeti nešto dobro. Jaja koja kupimo na selu svakako mogu biti kvalitetnija no u većini slučajeva se drže po nekoliko dana izvan hladnjaka te se takva prodaju pri čemu je sanitarna ispravnost upitna. Domaća salata uzgojena na otvorenom a ne u stakleniku, 90% vjerojatnosti da će je popišati pas, ali nema veze domaće je domaće.
Krumpir, mrkva, kapula, češnjak i sve ostalo uzgojeno u zemlji bilo industrijsko ili domaće, nema neke velike razlike. E sad će neki reći da je industrijsko tretirano kemikalijama, da naravno ali isto tako je i na selu. Bez kemijske zaštite danas je teško uzgojiti bilo što tako da svaki opg poseže za ovim jednostavnjim rješenjem.
Imamo i tzv. EKO proizvođače koji navodno uzgajaju povrće i voće na prirodan način. Ma kakvav prirodan način kad je sjeme genetski modificirano jer se uglavnom kupuje.
A kad smo kod sjemena to je pak posebna tema o kojoj bi se dalo pisati podosta obzirom da sve više postaje resurs broj 1.
U većini slučajeva u mesnoj industriji danas postoji veći dio prerađevina u vidu kobasica, salama pašteta i hrenovki koje su uglavnom nastaju od otpada. Sada opisivati od čega se točno rade nema smisla jer ma kako čudno zvučalo sve je to meso. Tako da je bolje ne razmišljati od čega se sastoji hamburger sve dok je ukusan. U onom trenutku kad uočimo dlaku ili sitnu kost počinju pitanja. I opet nema potrebe preispitivati niti osuđivati jer smo svjesni što jedemo i to je naš izbor. Da, uvijek biramo mi i uvijek jedemo ono što je dostupno a ne ono što najčešće želimo jesti a što bi trebalo biti kvalitetnije i prepoznatljivo. Tješimo se da je ukusno i da to ionaku jedu svi pa ne može biti loše.
Biti vegan ili vegetarijanac, mislim da to za čovjeka nije prirodno stanje. Pogledajmo prirodu pa ćemo vidjeti da biljojedi ne jedu meso, niti mesojedi isto izbjegavaju.
Uz konstantan porast broja ljudi i sve većom potražnjom za hranom , sve oskudnijim resursima našoj planeti predstoji teško razdoblje a sada se zove kanibalizam.
Post je objavljen 19.05.2024. u 12:44 sati.