Ujutro sam imala jasan plan. Mrvu duže odspavala, slobodna sam danas pa zašto ne.
Doručkovala lijeno i polako, pa malo odužila guštanje uz ostatak kave i knjigu koja je trenutno na meniju.
I onda je plan bio do dokotrice odnijeti neke mamaine nalaze, obaviti tehnički, otići na bazen.
Prva stanica doktorica. Naravno, fulala sam smjenu. Ne radi ujutro, nego poslijepodne. Okej, idemo na tehnički. Dođem tamo, a red nevjerojatan. Sjatilo se pola Rijeke sa osobnim i dobar dio sa gospodarskim prometalima baš u to vrijeme i baš na ovaj dan. Odlučim pričekati malo. Možda je samo nesretan tajming, oko podneva, tehničari su na marendi. Nije i nisu. U 40 minuta, auto pomaknem samo jednom. Odustajem. Približio se početak termina na bazenu pa krećem na plivanje. Već izvana vidim da glavni bazen pripremaju za neko događanje. Lijepo. Morat ću u stari, pod balon, koji i ne volim baš ali, odlučno, ipak idem. Nekada bih odustala.
Uđem, platim, spustim se do garderobe, potom do tuševa, istuširam se, razgibam i popnem do balona. Inače, glavni olimpijski bazen uvijek je na polovici presiječen pregradom, pa se u prugama pliva po 25 metara. Jedna polovica je komplet u prugama, dok je u druga pola slobodna, a pola su pruge. Samim time u toj slobodnoj površini plutaju umirovljenici i praćakaju se klinci s roditeljima. Ovaj rezervni ima punu dužinu, sav je u prugama i nekako daje dojam da je manje mogućnosti za plivanje.
Kako god.
Eto me na rubu bazena i čekam pokraj jedine pruge u kojoj pliva jedan plivač. Kad se primakne pristojno upitam:
-Dobar dan, mogu s vama.
Čovjek se osmijehne uz:
-Naravno.
Osmjehnem se i ja, zahvalim i bućnem unutra sa zadovoljstvom.
Plivam uz desni graničnik, barba uz lijevi. Kratko to traje. On izlazi. Ulazi drugi, nakon što je zamolio da uđe u "moju" prugu.
Sve teče glatko. Zna se red.
Osim što se ne zna.
Nakon otprilike kilometra, plivajući leđno i primičući se kraju udarim lijevom rukom u nešto. Nije rub bazena, jer treba mi još jedan zamah da ga dotaknem. Stanem, okrenem se i spazim trećeg čovjeka u prugi.
-Pardon.-izustim. Otkud sad ti, pomislim.
On ne kaže ništa.
Nastavim natrag. Leđno. Kad dođem do kraja u okretu spazim da treći čovjek pliva mojim pravcem prema meni.Odlučim nastaviti svojim putem jer: a) ušao je u prugu ne rekavši ništa, b) blia sam unutra prije njega, c) kad je već došao zadnji on je taj koji se treba prilagođavati. Zamahujem ritmično i negdje prije polovice iako imam čepiće u ušima začujem:
-Gospođo!
Zastanem i pogledam oko sebe. Treći me već prošao, pa stao i zazvao.
-Mislim da bi trebali plivati u krug, sad kad nas je troje.- on će i gestikulirajući desnom rukom iscrta imaginarni krug po površini vode
Kompletan je plivač, u neoprenu, profi naočale, tvrdi čepići u uškama...
-Ne znam koliko to ima smisla obzirom da ne plivamo svi istim intenzitetom.- kažem mirno
On odmahne glavom lijevo desno, izvadi čepić iz desnog uha. Ne znam da li nije računao na ikakav odgovor, ili je stvarno zaboravio da ne čuje sa ultra profi čepićima u uhu.
-Molim? - upita
Ponovim mu odogovr.
-Ma hajmo samo ...- i tu opet iscrta krug
-Ma može, idemo u krug. - složim se.
I onda smo išli u krug. Ovo "u krug" znači da bismo se svatko od nas troje po dolasku na kraj bazena, pomaknuli prema suprotnom graničniku od odnoga uz koji smo do tada plivali. Ima smisla. Kada se radi o treningu profesionalace i kada ih je u pruzi više od dvoje. No oni plivaju u istom tempu. Istim intenzitetom.
Nakon nekoliko okretanja, onaj drugi barba izlazi van, a ja i treći čovjek nastavljamo.
Svaki uz svoj graničnik. Bez okretanja krugom.
Al nek je čovjek u neoprenu koji samo bućne nekome u traku mene naučio kako se u njoj ponaša. Valjda on zna.
Kada završim sa bazenom, sve ostalo obavljam u nevjerojatno kratkom roku. Odlazim kod doktorice gdje čekam impresivnih tek 6 minuta. Odlazim do mame, odnesem joj lijekove, maznem salatu s tunom i nastavim do tehničkog. Tamo ne uspijem ni otvoriti papire, a teta od osiguranja već ulazi s mojim autom u tunel...
Nevjerojatno.
Obavljam sve.
Ostatak dana zasluženo provodim na kauču gledajući neke propuštene serije i zadnji Klub čitatelja.
I sutra sam free.
I opet imam plan.
Kuhanje, čitanje, pisanje,
Naravno nakon lijenog i polaganog doručka uz štivo.
Živjeli!
Post je objavljen 16.05.2024. u 22:41 sati.