Što je sustav, više manje znaju svi, da li je to sustav upravljanja, vlasti, politike, potpuno nebitno. Sustav je ono nešto što nas drži i ne da nam izaći izvan granica koje su postavljene. Moramo znati da sustav postavljaju ljudi što je konstanta. Ono što nije konstanta je spoznaja da i kada odu ljudi koji su ga postavili on i dalje djeluje. Zašto tako funkcionira nitko točno ne zna ali se zna da je tako netko nekad postavio i da tako mora biti. Utječe na ponašanja, odluke a svakako i na živote.
U svakom sustavu ima zadovoljnih i nezadovoljnih. Nezadovoljni su oni koji bi nešto mijenjali a zadovljni su oni koje nosi voda i tako plutaju dok se ne nasade na neki greben ali se ti isti obično odgurnu i nastave plivati.
Na žalost oni koji plivaju kontra struje obično završe pod vodom i tek neki isplivaju.
Sustav nije živo biće, nije opipljiv a ipak ima moć. Moć igrati se s ljudskim sudbinama na način da ne preže za ničim što bi ga osujetilo već s jedinim ciljem samodržanja. Mnogi se pitaju zašto je tako, a odgovor je u biti jednostavan. Da bi se sutav održao mora postojati strah koji je sastavni dio svakog sustava. Ako sustav osjeti da strah od nametnutih obrazaca ponašanja popušta isti će ga pojačati nekima najčešće izmišljenim manevrom.
Uvijek moramo gledati na način da postoji sustav upravljanja, i to upravljanja ljudima. Kada sustav osjeti da se unutar sustava okuplja reakcija reagira spontano na najokrutniji način. Najčešće udara brzo i nenadano a najčešće udara najjače kako bi se ostali sljedbenici povukli a time poslali poruku drugima.
Nije ništa novo ali uvijek pali.
Naravno postoje pojedinci koji se suprotstave a to su oni koje nazivaju zviždačima. I opet svi znamo da su to obični ljudi koji ukažu na problem sustava koji je očit, o kojem svi šute , ali ni u kojem slučaju ne pobjeđuju. Bivaju zgaženi, poniženi i udaljeni a sve iz razloga jer misle ispravno, ali drugačije. Dakle, jedina istina je da pojedinac sustav ne može pobijediti koliko god imao argumenata.
Ovo ne znači da se isti ne može pobijediti, naravno da može, samo se onda više ne radi o pojedincu već o kritičnoj masi.
Masa može pobijediti sustav i vrlo često uspijeva. Kada uspije, onda ta ista masa postavlja novi, svoj sustav.
I opet nastaje sustav koji će imati akciju i reakciju i tako u nedogled.
Ukratko civilizacija nam uvijek nameće neka pravila, samo je pitanje koliko dugo ih pojedinac može i želi podnositi.
Post je objavljen 12.05.2024. u 12:19 sati.