Zašto je feministički pokret naštetio ženama.
Uvjerio je žene da ne smiju biti žene.
Da moraju potisnuti činjenicu da su žene.
Da moraju potisnuti sve ono što ih čini ženama.
Da bi bile nešto, što u svojoj najdubljoj srži ne treba muškarca, da bi bila sretna.
Feminizam u sebi sadrži veliko neprijateljstvo prema muškom ali istovremeno zaljubljenost u sve što je muško, te odbacivanje ženskog.
Ja znam da ima žena koje su sretne same.
Ali budimo realni, velika većina nije.
U ženi se time dešava cijepanje.
Cijepanje njene ličnosti na dva dijela.
Na ono što je bila prije nego je upoznala taj konstrukt.
I na novonastali drugi iluzorni dio ličnosti, kreiran da bi zadovoljila taj konstrukt pri čemu sama sebe pokušava uvjeriti da je to njen pravi identitet. Da bi to postigla treba potisnuti, ono što istinski osjeća i ono što istinski želi. Također zapečatiti svoja usta da ne može izraziti kako je tuđe ponašanje povređuje i boli.
Jer ona mora biti savršena, ravna muškarcu, ne smije je tuđe ponašanje doticati, jer je svjesna svoje vrijednosti.
Ali svi znamo da nije tako tuđe ponašanje nas itekako boli. Ljudi smo.
Težiti detachmentu je OK.
Ali putpuni detachment je nemoguć. Čovjek kao ljudsko biće daleko je kompleksniji.
Težiti što manje trebati druge ljude je OK.
Ali potpuno odsustvo potrebe za komunikacijom s drugim ljudima je nemoguće.
Čovjeku je to nemoguće. I čak ako čovjek krene tim putem i postigne određenu razinu neovisnosti u drugim ljudima, to je samo mučenje i nepotrebna patnja. Bez ikakve svrhe i koristi.
Ako je trebati drugog čovjeka slabost. Onda da mi smo slabi ljudi.
Čovjek je prema tome slab.
Kao mala sam u svemu i u svakom smislu željela biti ravna muškom spolu, u hrabrosti, sposobnostima i čak fizičkoj snazi.
I to je bila moja identifikacija.
Samoidentificirana kao takva osjećala sam se dragocjena.
To je potpuno pogrešno i tako se ne treba identificirati.
Kad sam odrastala uvidjela sam da se moji muški prijatelji razvijaju drugačije i da postaju veći i fizički jači.
Meni je to bilo udarac na moje djetinje samopoštovanje.
Nisam znala na čemu sada da temeljim svoju vrijednosti.
Paralelno sam prolazila stravično stresan težak život s puno suza, zlostavljanja, iskaljavanja na mene i ponižavanja mene. A sudove da ne spominjem. Nisam imala harmonično djetinjstvo na kojem se može graditi uspješna, jaka i samouvjerena odrasla osoba, koja ima osjećaj vrijednosti i samopoštovanja.
Od svih tih rana kad sam se trebala suočavati sa školskim sustavom i sa svijetom rada, shvatila sam da ne samo fizički nego niti u duhovnoj snazi ne mogu parirati muškarcima.
Imala sam veliku krizu samoidentifikacije.
Podsvjesno sam znala da se muški i ženski princip nadopunjavaju i da su si međusobno potrebni.
Tako da je sav taj feminizam koji poistovjećuje ženu i muškaraca laž.
Želi je potreban ili muškarac ili Bog.
Jer neko joj je potreban.
Žena nije stvorena da bude sama.
A sve te feministice koje tvrde da su samodostatne,
neka onda pokušaju biti cijeli život do smrti same.
Neće biti sretne.
Rodne uloge:
Feminizam smatra problemom stereotipne rodne uloge, kao žena je domaćica koja održava kućanstvo, kuhinja je njeno mjesto, žena se brine o djeci, žena odgaja djecu, žena kuha za muža.
Kao žena bi trebala imati pravo raditi, imati karijeru, biti jednaka muškarcu i jedino kao takva može biti istinski sretna.
Tj. odbacivši dosadašnje ženske uloge koje navodno ponižavaju ženu, jer je kao sramota bit doma čuvati djecu, kuhati održavati stan urednim dok muž radi.
Jer naravno uloga muškarca je uvijek bolja.
Ono što drugi ima uvijek je bolje i ljepše, i to tuđe i mi želimo.
Ja ne kažem da žena ne može imati karijeru ako želi, u tome nije stvar.
Samo se ne treba sotonizirati i propagirati sotoniziranje ovog drugog izbora života koji žena može odabrati - domaćica.
Mene osobno privlači više biti domaćica.
Danas je moderni feminizam uveo stid na sve što je žensko i da se žena treba odmaknuti od svoje ženske prirode i ustremiti da potpuno postane identična muškom.
Razne okolnosti života možda sada u međuvremenu i prisiljavaju ženu da bude muško i protiv toga nemam ništa.
Ali propaganda da je jedan aspekt ženskog života sramotan i da ga treba potisnuti i odreći ga se, je potpuno pogrešno.
-------------------------
ZENE se osijecaju manje vrijedno jer nisu ostvarile svoju duboku ceznju za zenstvenosti, koja se ne postize tako da pokusavaju biti musko, natjecu se s muskarcima i pokoravaju muskarce sebi, ako ne sposobnoscu onda sexualnom provokativnosti oblacenja i ponasanja. Ali manipulacijom se ne dolazi do istinske ljubavi.
Naravno ima zena kojima je dano da u fizickoj snazi i nekim muskim osobinama i sposobnostima konkuriraju ili cak nadmasuju muski rod i to je ok. One mozda pak nemaju neke druge osobine koje mozda vi imate. No to nije norma i ne treba si to postaviti za cilj jer ce biti vjecna frustracija. Pogotovo zena koja ima djecu jednostavno ne moze sve te stvari napraviti i postici jer ima drugu misiju.
Kao mala od 8 godina sam muskom rodu htjela biti nadmocna i dominantna u svemu. Kako je zivot tekao i zadavao mi udarce vidjela sam da to nije tako jednostavno i da svako ima svoj put, svoje darove, svoje jace strane.
Neke vrlo sposobne zene su me cinile da se osjecam u nekoj sjeni, manje vrijednom, vjecno frustriranom i neostvarenom jer ne mogu postici isto sto i one. isto sam dozivljavala kad sam gledala neke uspjesne muskarce u nekom vise muskom smislu.
Ali zenski arhetip je jednako prekrasan i dragocjen u svojoj originalnoj ljepoti. Postoji zensko hipostazne snage, darovi, ciljevi i uspjesi koji se u danasnjem drustvu doslovno ne vide.
Istinski feminizam je slavljenje zenstvenosti a ne postajanje zene muskom.
Sve te feministice su se odrekle zenstvenosti kao neceg prljavog.
Naravno zena treba da bude ratnica ali u svom unikatnom i originalnom smislu.
Bez frustracije usporedjivanja s muskim principom.
Bila sam jako sramezljiva i iskomplexirana upravo radi tih nerealnih ciljeva koji nisu bili u skladu s mojom dusom.
Jer postavljanje visokih ciljeva nuzno donosi visoke komplexe.
Nisam rodjena ko musko i nikad necu u tom smislu biti muskom niti posjedovat ideticne osobine.
Trebam prepoznat svoje snage i darove i u okviru onog sto mi je dano biti ratnica.
ŽENSKE ARHETIPSKE VRLINE:
blagost - dei Sanftheit - gentleness
dobrota - die Güte - goodness
dobronamjernost - das Wohlwollen - benevolence
dostojanstvo - die Ehre - honour
časnost - die Ehrenhaftigkeit - honorable
humanost - die Humanität - humanity
iskrenost - die Ehrlichkeit - honesty
istinitost/istinoljubivost - die Wahrhaftigket - truthfullness
ljubaznost - die Freundlichkeit - kindness
ljubav - die Liebe - love
marljivost - der Fleiß - diligence
milost - die Gnade - grace
miroljubivost - die Friedlichkeit
nada - die Hoffnung - hope
nježnost - die Zärtlichkeit - tenderness
plemenitost - die Edelmut - novleness
poniznost - die Demut - humility
praštanje - die Vergebung - forgiveness
predanost - die Hingabe - committment
pristojnost - der Anstand, die Höflichkeit- decency
pravednost - die Gerechtigkeit - righteusness, justness
poštenje - die Fairness - (anständiges Verhalten; gerechte, ehrliche Haltung andern gegenüber) fairness
poštovanje - der Respekt - respect
požrtvovnost - die Aufopferungsbereitschaft - ready to sacrifice
suosjećanje, samilost - die Barmherzigkeit, das Mitgefühl - compassion
snošljivost, tolerancija - die Tolleranz - tolerance
strpljenje - die Geduld - patience
umjerenost - die Mäßigung - moderation
velikodušnost - die Großzügigkeit - generosity
vjernost, odanost - die Treue - loyality, fidelity, faithfullness
zahvalnost - die Dankbarkeit - thankfullness
die Aufriechtigkeit - dem innersten Gefühl, der eigenen Überzeugung ohne Verstellung Ausdruck gebend
MUŠTVENE ARHETIPSKE VRLINE:
hrabrost, odvažnost - die Tapferkeit - courage, braveness
mudrost - die Wiesheit - wisdom
odlučnost - die Entschlossenheit - determination
pamet - die Klugheit
snaga - die Kraft, die Stärke - force
ustrajnost - die Ausdauer - perseverance
die Zielstrebigket -
Post je objavljen 08.05.2024. u 16:27 sati.