agonija u hugo boss odijelu
volio bih napisati nešto superherojsko, muški
8 sati unutrašnje patnje
8 sati kulučenja
8 sati demonskih snova
i slično…
volio bih napisati nešto herojsko
ali jutro je tmasto i ja sam
razmočena kutija nakon sinoćnje
oluje ja sam
lav koji je većinu života proveo u
kavezu zablude i laži
ja sam tvoje vrećaste sise
i tvoj podli um
umalo sam umro od starosti
u dvadesetima
volio bih napisati nešto herojsko
ali moj me junak iznevjerio
da, iznevjerio sam Meistera
a najveće je izdajstvo kada čovjek odustane
od sebe samog
pa ipak najteže je znati
što to čovjek doista jest
rijetko se žalim no evo
žalim se iz mode
Livingstonea nitko nikada nije čuo
da jadikuje
kao niti tvrdokuhane muškarce iz 1920-tih
srce mu je pokopano ispod stabla u Africi
a tijelo u Westminsterskoj katedrali
u Londonu
ako moje srce kojim slučajem završi u tuđem
prsnom košu, doktore
moj prah nikada neće biti pušten s burom
niz velebitske pašnjake
i grivu divljih konja
volio bih napisati nešto herojsko umjesto
e jednako mc na kvadrat
i to kako je čovjek koji je ukrao Einsteinov
mozak u svrhu znanosti
nerijetko zapadao u kušnju da od njega
napravi smoothie za vlastite
potrebe
mitovi su ucrvani
a humor je najodvratnija pučka zabava
zadnje utočište hulja
volio bih napisati nešto herojsko
ali pojeli smo sve lavove ovdje
muzem ga i cijedim
no
dan odbija priznati
dan odbija reći
dahćem nad pokidanim
stihovima
volio bih napisati nešto herojsko
ali izdaje me snaga, preveli si zadatak zadajem
dovraga, doista, bih želio napisati nešto strašno
zapanjujuće, sa cojones
no pala je noć
i sve je utihnulo
zbilja ne mogu
tek povremeno odsječci prošlosti
slike i mirisi
djetinjstva nasukani na
dokove trećerazredne stvarnosti
Post je objavljen 07.05.2024. u 12:24 sati.