Moćnici i sile ovog svijet imaju naviku prijetiti postavljanjem crvenih linija "koje se ne smiju priječi".
Kako su vlast i moć ovog svijeta preuzeli djetinjasti starci i "muškarci" koji nikad nisu odrasli, crtanje crvenih linija je preraslo u njihovo šaranje.
Vidjeli smo to nedavno kad je prijetnja od 20.000 francuskih vojnika u Ukrajini, smanjena na 2.000, pa na 1.000, te je na kraju u Ukrajinu poslano 100.
Sto "francuskih" legionara, sto plaćenika i vojnika sreće, nezaposlenih nakon kolapsa Francuske u Africi, i koji će spriječiti francusku potrebu za novačenjem i smanjiti bijes oporbe.
Ipak, iako sto legionara može izgledati kao Macronovo liječenje vlastitih kompleksa iz djetinjstva, može također biti i sjeme buduće nuklearne konfrontacije.
Za razliku od djece, kad odrasla osoba povuče crvenu liniju, kao što je to učinio Putin po pitanju Nato-a u Ukrajini, onda odrasla osoba u Ukrajinu pošalje vojsku.
Nije da mu zapad nije ponudio i ostale motive, poput nacističkih zakona na štetu ukrajinskih državljana ruskog podrijetla, kao i zvjerska ubojstva istih, tijekom i nakon "Majdana".
Posljednja išaran pa pobrisana crvena linija je bila ona koja se doticala eventualnog iranskog napada na Izrael. Iran je napao a zapad je gunđajući progutao knedlu.
Mjesto gdje još uvijek nisu povučene niti išarane nikakve crvene linije, ali je crveni flomaster uvijek spreman u sad već nesigurnim rukama, je Gruzija.
Kako i SAD-e ne bi morale poslati 100 pripadnika Blackwatera, sto plaćenika i vojnika sreće u Ukrajinu, Amerika je planirala novi proxi rat na grbači Gruzije, otvarajući, eventualnu novu frontu ruskoj vojsci.
Kako bi to spriječili, pametni Gruzijci su dali potporu od 48% stranci "Gruzijski san" na zadnjim izborima, jer njihov "san" nije bio krvariti protiv Rusa za potrebe iskvarenog zapada.
Mišljenja sam da je današnji većinski gruzijski san, imitirati čečenski put, naroda koji je također bio u krvavom ratu s Rusima, ali je pamet prevladala, dva naroda su se pomirila i sad Čečenija od toga profitira.
Ono što u posljednje vrijeme vidimo na ulicama Tbilisija s tisuće prosvjednika protiv novoformirane vlade, je isto ono što smo vidjeli na ulicama Beograda početkom WW2 i kad su potaknuti engleskom tajnom službom, izvikivali "bolje rat nego pakt", i kad je većina tih prosvjednika ubrzo poginula u vojskama Kraljevine Jugoslavije, Četnicima i partizanima.
Vlada Gruzije bi mogla, te iste prosvjednike, mobilizirati i poslati na ruske granice jer, na kraju krajeva, nikad uistinu ne znaš kako će priča završiti, ali sam siguran da bi ta novoformirana gruzijska pogranična jedinica, ubrzo promijenila ratni narativ i izgubila svaku želju za konfrontacijom.
Jer kao što smo vidjeli u ukrajinskom proxi ratu, najlakše je tuđim qurzem slamu mlatiti i njime šarati nove krvave crvene linije.
Post je objavljen 07.05.2024. u 10:48 sati.