Marketing
Kako sam preživio kampanju i kako mi sve je postalo dosadno oko izbora
Foto:Pixabay.com
Znam ja da su luzeri određeni dio stanovništva u tranziciji. Nije ni moja familija nešto profitirala, nisam profitirao ni ja, uspješno profesionalno životarim, plaćam državi dažbine i proklinjem sindikate kada vladu žicaju povećanje osnovica, jer onda mi koji si sami plaćamo doprinose, automatski plaćamo hrpi uhljeba koji ne rade puno više nego što bi trebali.
Državna i javna administracija je čudo. Pola ljudi radi i to radi jako puno, pola ljudi ne radi baš ništa. Velikom većinom, svi su tamo po svim mogućim političkim kombinacijama. HDZ, SDP, jako puno HNS i jako puno bivša Bandićeva stranka, rodijaci, ljubavnice, ljubavnici, ovaj lobi, onaj lobi. Nešto sam imao nedavno susret s jednom jako nebitnom ustanovom državne birokracije i fasciniram sam da postoji ustanova koja toliko para uzima, a ne radi ništa. Da svi crknu od neke bolesti, sve bi bilo isto. Najgori od svih ljudi u birokraciji su oni koji im rade PR. Dno dna.
Privatni sektor je nadoštuklan na državni budžet i Hrvatska ima zapravo neki čudni državni kapitalizam. Država dijeli budžetske pare i pare europroračuna jer 25% joj se vrlo brzo vrati. Pravi privatnici su oni koji proizvode nekakve điđe-miđe koje nema nigdje, a po jednoj dobiješ neku strahotu novaca. Zatim mali broj informatičara koji znaju programirati na višim razinama (programera zadnje vrijeme je podosta). To je više manje to.
Mislim svi znaju kako Hrvatska funkcionira. Red turizma, red dotacija, red snalaženja, red ovoga, red onoga. Kao što smo vidjeli, vani ne cvate cvijeće, jer se npr. pol ljudi iz Irske vratilo u Hrvatsku. Kao što će se dio vratiti iz Skandinavije i Njemačke, dio će opet otići. Dotacije iz inozemstva su isto značajan dio domaće ekonomije. Sve to nekako funkcionira.
Pod uvjetom da na vlasti nije Zoran Milanović. Stvarno ne znam tko iole psihički zdrav mogao glasati za čovjeka koji otvoreno sebe uspoređuje sa crnim đavlom, koji je otvoreno za uništenje ustavnopravnog okvira. Institucije u Hrvatskoj su slabe ili nikakve, ali da ne treba ih zato uništiti, graniči s mozgom. Ali, većina ipak nije glasala za SDP. Što daje nadu.
Gadila mi se kampanja SDP-a i Možemosa i dalje mi se gadi. Gadi mi se svatko tko kuka da je ovo najgora zemlja na svijetu. Laže i obmanjuje. Imamo korupciju, ali ona je strateški raspoređena po svim dijelovima hrvatskoga društva. I SDP i Možemosi su jednako korumpirani kao HDZ i sad mi se gade.
Fasciniran sam kako DP izigrava da nije udruga poduzetnika. Fasciniran sam kako HDZ se pravi da da ne hvata žetončiće. Fasciniran sam kako su se Most i Suverenisti po hitnom postupku raspali kao što se sve desno u Hrvatskoj odmah raspadne.
Ali, unatoč svemu u Hrvatskoj je puno bolje nego u većini svijeta. Npr. u Mađarskoj i Austriji galopira inflacija. Irska je ogavno mjesto za život. Njemačka ima bolesno lošu društvenu atmosferu. Austrija je u dužničkom ropstvu Rusiji. Poljska je isto u toksičnom društvenom stanju. Belgija na rubu raspada, Francuska i Švedska imaju problema s jednom religijskom manjinom čije ime neću spomenuti zbog Googla. Kako je u većini Europe, tu je više nego dobro.
I s obzirom na to, nije čudo da je HDZ dobio toliko glasova. Unatoč korupciji do neba.
Pero Panonski, 889. put
Post je objavljen 30.04.2024. u 00:09 sati.