Vrijeme je jedna od kategorija koja nam uvijek nedostaje. Neki pametni ljudi su odavno rekli da u životu sve možeš nadoknaditi osim vremena. Ta kategorija kod svakog izaziva drugačije osjećaje. Nekima je nebitno, nekima nije ali nitko danas ne negira postojanje vremena.
E tu smo, čak ima i onih koji tvrde da je uvijek sada te da je vrijeme izmišljeno čisto radi usporedbe nečega s nečim.
U nastojanju da se pokuša upravljati vremenom nismo daleko stigli osim da pomaknemo sat , jedan sat naprijed i jedan sat nazad. Stvarno revolucionarno a u konačnici krajnje beskorisno.
Uzmimo na primjer vinsku mušicu. Ona živi 24 sata, čovjek nekih 80 godina. Ne znamo ali pretpostavljamo da ta ista mušica svoj životni vijek osjeća kao da proživi 80 ljudskih godina. Da li je to tako možemo samo pretpostavljati. Ako je stvarno tako onda naše poimanje vremena nema smisla jer nije univerzalno mjerilo.
No dobro, sad kad smo počeli mjeriti vrijeme izmislili smo sat. Sat nam diktira sve za vrijeme naše svijesti. Kada spavamo, vrijeme nije prisutno, čak bismo reki da stoji. Taj dio u kojem ne možemo kontrolirati vrijeme niti ono nas je praktički procjep u stanju svijesti u kratkom periodu. No uzmemo li u obzir da barem trećinu žovota prespavamo zapravo trećina života i ne postoji u vremenu.
Samo mjerenje vremena je opet dobro došlo proizvođačima satova koji su se uvijek natjecali čiji sat je točniji. Da, ali pitanje je s čim su dokazivali točnost odnosno koja je polazišna točka za mjerenje vremena. U principu i najveći proizvođači satova nisu niti bili svjesni da su prodavali uređaje koji nisu točni ali su se jednostavno nametnuli te im se vjerovalo.
Tako na primjer ručni sat danas predstavlja modni dodatak ne zato što je točan, već zato što je napravljen od skupih materijala a to mu je kada sagledamo sve, i jedina svrha.
Post je objavljen 23.04.2024. u 21:13 sati.