Aleksandrija spava, a drevne vrijednosti nestaju. Na obodu jutra
izranjaju sjećanja, maštarije i prošlost, kao miris dolazećeg maja,
mjeseca poezije ruža i ugođaj naše stare sveučilišne knjižnice.
U tišini slušah glasove iz davnina, naslućivah otkrivanje tajni,
odgonetanje mudrosti, osjećah moć muza. Bliske i daleke,
tajanstvene kao rađanje zvijezda, one tisućljećima bdiju
nad nadahnućima, slijevaju ih u riječi, ne dozvoljavaju
zaboravu potapanje davnih osjećanja.
Moć knjiga, neprocjenjivost blaga
skupljenog na policama knjižara,
knjižnica i privatnih biblioteka.
Pročitano, dočitavano, zapamćeno, ponekad zaboravljeno,
stare poredane po autorima i vremenu nastanka, tako mogu
odmah pronaći onu koju trebam, a neke su poslagane pored
radnog stola, tako mi je knjiga koju želim uvijek na dohvat ruke,
Dijana Jelčića Jelčić
Post je objavljen 23.04.2024. u 08:18 sati.