Univerzalno stanje našeg uma su misli koje nas vode samo naprijed. Mi ih slijedimo i živimo . Danas civilizacija postaje pisanom riječi ili višom razinom konunikacije. Sve to nam treba da se bolje razumijemo a u konačnici da se ne razlikujemo nego da smo si sve sličniji jer različito danas nije dobro.
Ta stanja su toliko napredovala da mi nikada neće biti jasno koji je poriv u ljudima da u pero stope svoju intimu. Intimu uma ljidskih odnosa i najčešće intimnih obiteljskih tajni. Što tjera čovjeka da se ogoli do kraja doli do onoga da se pita da li to i drugi rade, da li sam čist ili mi je ovo stanje koje se ne uklapa.
Učtiva štiva pretvorena u stih mame da se prilagodimo i živimo ono što nam najčešće ne pripada ali je tada to novo naše. Tako je naše da se naša osobnost gubi a mi umiremo a da to i ne znamo.
Lijepo je slijediti nekoga, ali je pitanje da li se to mora uvijek i koja je cijena. Ako nas moralne najčeše lažne norme sile da buiemo isti, civilizirani, čemu takav život koji smo posudili od nekoga drugog.
Biti svoj , drugačiji danas ne postoji, jer takva jedinka izolirana od svijeta biva prokazana kao primitivac baš kao i vještice za koje smo mislili da su umrle.
Na žalost danas su ponovo stvorene i samo čekamo da se vrate lomače da ih dokrajče, baš kao nekad, pa da konačno završi i ova civilzacija za kojom neće trebati posebno žaliti.
Post je objavljen 22.04.2024. u 23:50 sati.