Dragi dnevniče,
Danas bi vrijedilo naložiti vatru u peći i odmarati u toplini vlastitog doma uz kakav dobar film, knjigu, topli čaj ili kavu i kolače.
Ali čiim je bilo malo zatoplilo, čim je proljeće nagovijestilo svoj dolazak, skinula sam dimovodne cijevi i izmaknula peć da mogu ofarbati zidove. Peć sam vratila na mjesto ali cijevi sam ostavila vani, treba i njih prefarbati...
Zidove nisam ofarbala do kraja, ali, pravo da ti kažem, nikud mi se ne žuri.
Dnevni izgleda malo čudno, nedovršeno, zidovi su u dvije nijanse bijele: blještavo bijeli i prljavo bijeli. Na plafonu se to najbolje vidi.
"Ono što kreneš raditi uvijek dovrši do kraja. Ne uzimaj novi posao dok ne završiš stari", govorila je J, a ja uvijek po svom, na nekoliko kolosijeka paralelno.
Hodnik je barem kompletno riješen, iako jedan zid vapi za detaljima: slikama, nekakvom unikatnom vješalicom ili nečim.
Da bude oku ugodnije, onom koje ulazi.
Da mu kaže, drago mi je da si došao, želim da ti ovdje bude lijepo.
Cure s posla planiraju nekakvu kupovinu, depilatore, epilatore i slična pomagala a ja razmišljam o fritezi na vrući zrak. Jer djeca se boje vrućeg ulja, jer sam im zabranila da koriste tavu s vrućim uljem dok me nema doma.
Za danas sam dogovorila jednu kavicu i to je to.
Zidovi mogu čekati.
Post je objavljen 22.04.2024. u 14:15 sati.